Sinoć sam se napio prvi put u životu i povraćo sam, kada mi je mama ušla u sobu rekao sam joj da izađe jer me je bilo stid ..
Mama ima profil na fejsbuku, i užasno me nervira kad mi komentariše slike u fazonu "Mamin andjeo", "Lepota majkina" i slično. -.-
Sinoć sam na keju ugledala starijeg čoveka, oko 70 godina, kako uči da vozi rolere. Bio je sam. Verovatno ga je bilo sramota da to radi po danu. I ako mu i nije išlo najbolje, bio je uporan kao malo dete. Baš sam se raznežila. Ulepšao mi je veče.
Imala sam dečka koji je bio teško bolestan.. Bila sam uz njega sve vreme, išla po bolnicama sa njim, pazila ga više od njegove majke, od 0-24 sam bila tu za njega.. 4 godine je trajala naša borba sa bolešću. Na kraju se izlečio, i postao drugi čovek..
Uzeo ja da prepisujem na faksu, na ispitu, i zagledao se u puškicu, kad asistentkinja viče: Boško, ne prepisuj! Ja zbunjen podižem glavu i kažem pa nisam ja Boško. Ispostavi se da se lik koji je sedeo iza mene zove Boško.
Kao mala bacala sam ribice u WC šolju misleći da će otići u neko more gde će biti slobodne...
Previše razmišljam o ljudima za koje verujem da o meni ne misle uopšte, a zaboravljam one koji su tu za mene svaki dan...
Otkako sam postala majka, ponosna sam na svoje tjelo, na onih par strijica što mi se vide pri dnu stomaka, i onaj ožiljak od carskog... Osjećam se prelepo, ženstveno i ispunjeno jer sam dobila najljepši poklon u životu, moga Lazu.
Lepim veštačke nokte, selotejpom, mom dečku... Kako bi mogao da me češka.