Dok sam išao ulicom, neka žena je išla ispred mene. U jednom trenutku ispadne joj 1000 dinara, ja uzmem i vratim joj pare.Samo je uzela, okrenula se i otišla. Ni hvala nije rekla.
Volim što mi momak govori da treba da se ugojim, iako imam par kila viška.
Nikad ne mogu da izdržim nečiji pogled do kraja. Uvek prva skrenem pogled.
Kad bih našla čoveka koji je izmislio peglu za veš, tresnula bih mu istu u glavu.
Uvek kad iz prve ubacim prljave čarape u korpu za veš istripujem se da sam košarkaš i obavezno kažem ''bravo majstore''.
Imam dvadeset hiljada evri u apoenima po 1 euro kome god kažem niko ne vjeruje pa mu moram to pokazat a zarađeno na bakšišu šta ću vole me ljudi.
Filolog sam po struci, ali nema šanse da u razgovoru izgovorim “sad ću” ili “sad će”. Uvek to bude “saću / saće”. To je jače od mene.
Najviše mrzim, kad se spremam da kinem a neko me prekine...
Kad god bi me mama ili tata iznervirali, sekla sam im gaće.