Imao sam milione, pa bio dužan milione, sad ih opet imam. Sve to traje 10 godina, a stalo je u jednu rečenicu. Da sam imao sreće i dobio bebu u svim tim dešavanjima, verovatno bih se imao čime pohvaliti, ovako nemam, novac je totalno nebitan.
Uvek mi se prikaki posle kafe...prestao sam da je pijem na poslu.
Kad mi sestra razgovara na telefon sa drugaricom, obično viknem: pih kako si prdnula!
U prvom razredu srednje škole poslala sam mamu da mi opravda časove.Nisam bila sigurna kako se preziva razrednica,pa sam rekla mami da potraži profesoricu Kurčić.Međutim,profesorica se prezivala Kitonjić.
U ranim sam dvadestim i studiram daleko od kuće. Nisam iz bogate porodice i radim da bih se izdržavala. Na poslu me koriste i bedno plaćaju. Stalno sam u nekim dugovima. Desi mi se da nemam ni za namirnice. Nemam mnogo prijatelja, jer kad me zovu uvek nešto izmislim, pošto nemam ni za sladoled. Odličan sam student. Moji su ponosni na mene. Kad zovu da pitaju "kako sam, kako mi je" svaki put kažem da mi je "super, strava", jer znam da bi im srce puklo kad bi znali. Kad spustim slučalicu, redovno se rasplačem. Ljudi mi se dive jer kažu da sam "sposobna, lepa i pametna". A ja sam stalno tužna i pod stresom. Bojim se da ću se razboleti od brige.
Odlučila sam da uradim nešto što nikad nisam. Istina u pomalo pijanom stanju. Poslala sam piće najljepšem momku što je bio u klubu...
Kada god se vratim iz šopinga, mama gleda da li tu stvar može da stavi u mašinu ili mora da pere na ruke.
Možda mi momak nije intelektualac, ali obožavam način na koji se trudi da mi objasni nešto.
Држим деци приватне часове математике и кад год неко каже 'осам' мени увек падне на памет да им продам ону фору што се римује (..... носам) и једва се искулирам.