Kad sam bila mala kroz kuću sam tražila rupu gdje ulaze miševi, kao u crtanom 'Tom and Jarry'.
Nikada ne gledam u vozače luksuznih automobila da ne pomisle da sam sponzoruša.
Po načinu na koji se moja mama javi na kućni telefon ili kako izgovori prvu riječ nakon onog ''halo'' uvijek znam ko nas zove. :D
Mrzim kad se probudim, a ruka mi toliko utrne da ju ne osjetim, kao da je tuđa...Jeziv osjećaj.
Glumim neku nedodirljivost, a da mi momak koji mi je samo simpatičan kaže najgoru moguću foru, pa i ono: '' Iza kuće metar drva, ti si moja ljubav prva. Oli mi bit' djevojka? '' pala bih.
Smeta mi to što se moja djevojka više sredi kad izađe sa svojim najboljim prijateljem na kafu, nego kad izađe sa mnom...
Jutros se vozim i vidim kroz prozor policajca i krećem mahinalno rukom da vežem pojas... U busu. :)
Devojka mi trenira kik boks, hteo bi da je ostavim ali se plašim da će me prebiti.