Mislim da ću da preplačem celu nedelju.Student sam i ove nedelje mi se desilo da ću ostati bez para totalno. Imam 500 dinara,pusač sam i treba sa time da izdržim 8 dana. Sve i da kupim duvan,rizle i filtere umesto cigara svakog dana to me već izađe oko 300 i više. Ja stvarno ne znam kako da se hranim nedelju dana sa 200 din. Jedino da jedem samo hleba.Moji nemaju da mi pošalju, cimerka je stipsa, pa necu ni da je pitam ni za šta, a imam ispite cele nedelje tako da ne mogu da odem kući. Trenutno sam gladna i krči mi želudac i nemam wc- papira (tragikomendija). Stvarno mislim da će ako budem odustala od fax-a ovo biti jedan od glavnih razloga.
Mami sam uvek ostavljao poslednju cigaru, nekako joj je ta uvek bila najslađa.. Nje više nema, a ja još uvek poslednju cigaru bacim. Niko ne zna zašto..
Hrana koju pojedem pre nego što zvanično sednem da jedem se ne računa.
Najjače mi je kad neko krene da se pozdravi sa mnom, a ja ne znam da li ćemo da se rukujemo, ili zagrlimo, ili poljubimo, pa nespretno pokušam da uradim sve to zajedno. Onda to ispadne cirkus. Posle mislim da svi gledaju u mene, i pitaju se: "Sta nije u redu s njom? "
Ponekad kad režem luk,i kad' mi oci počnu da suze. Pretvaram se da sam u nekim tv novelama i kako plačem zbog zabranjene ljubavi. A onda počnem pričat' sama sa sobom.
Kad sam bila mala uvek kada me neko poljubi u obraz uzmem i obrišem se. I danas sa svojih 20 godina to radim.
Kad god se vratim umorna s posla (živim sama), uvek prvo dođem do frižidera, uzmem pivo i sednem na kauč kao muškarac, gledam tv i podrigujem. Sutra ujutu sam opet sređena dama koja radi u uglednoj firmi.