Redovno imitiram dečiji glas kad me zovu ovi da mi reklamiraju nešto, kao nisu mi tu roditelji i ne znam kad se vraćaju.
Kada sam bila mala stavljala sam lavor na leđa i glumila nindža kornjaču :D
Kad mi je dosadno gledam ljude kroz viljušku i zamišljam da su u zatvoru!
Jednom sam u osnovnoj školi nacrtala cvet na času likovnog i bila ubeđena da sam nacrtala najružniji cvet ikada. Da bi me utešila učiteljica mi je rekla da je cvet zapravo lep 'kao ja'. Otišla sam kući plačući i rekla roditeljima da mi je učiteljca rekla da sam ružna...
Moj ritual prije kupanja je da hodam 15ak minuta po stanu sa gaćama na glavi i uvijek se ismijem, jer se osjećam kao dvije godine da imam.
Sećam se kako sam jednom, dok sam bio u zabavištu, počeo da plačem, a neka devojčica mi je prišla i rekla, nešto ovako : "Da te poljubim ? Biće ti lakše. Ja volim da ljubim. " I poljubila me :) .
Hehehhe :) A stvarno mi je bilo lakse :)
Ježim se od reči kao što su 'klabing', 'random', 'ketering' i ostalih koje se bespotrebno ubacuju u srpski jezik.
Kad sam jednom prilikom pitao svoju mlađu sestru od strica: "Da sad izbije požar, koje bi tri stvari iznela iz kuće?", ona je odgovorila: "LJUDE!". Tako je bila slatka!
Kada mi se drugi ljudi obraćaju, ne mogu ih gledati ravno u oči. Pogled mi leti na sve strane, ne znam zbog čega. Bukvalno govoreći, kao da mi druge oči štete vid ili tako nešto, valjda nisam jedini.