Kada sam položila vožnju, prvo što sam tražila tati da mi pokaže je put do KBC "Bežanijska kosa" da bih babu mogla redovno da vozim u bolnicu, kad god joj nešto zafali pošto on ne stiže uvek zbog posla.
Najgora kazna bila je kada sam u osnovnoj morala da sednem pored dečaka.
Uvijek kad se snadjem za prevoz pitam "Koliko sam dužna?" i očekujem da će reći "Ma ništa!"
Kada god me novinari zaustave na ulici ili na nekom događaju da mi postave par pitanja sjetim se onih promašaja sa youtube-a (Kisla mi je glOva,7 jegera,gdje je pecat i poruka za one koji čuju a ne vide,vide a ne čuju,itd) kažem da nemam vremena i nestanem u vidu magle, jer ne želim da postanem kojim slučajem predmet ismijavanja.
Želim da odem negde daleko, daleko od svoje rodbine i prijatelja, negde gde me niko ne poznaje i da započnem život ispočetka.
Kad je moja žena bila trudna imali smo iste stomake, ali u međuvremenu mi je rodila jednu preslatku devojčicu :), a ja i dalje živim sa mojim stomakom.
Kao mali sam uvek igrao fudbal samo zato što je bila moja lopta.
Na prvom sastanku sedim pored devojke i odjednom se desi ono što nikako nije smelo. Ispustio sam goluba i ona je čula. Umesto da se izvinim, ja joj kažem da je to bio pozdrav iz dubine duše. Baksuz.
Poslednja 2 dana imam probadajući bol u desnoj dojki, bradavici tačnije, kao da me povremeno žigne, a taj neprijatan bol je noću intenzivniji. Mama mi je napipala neku kuglicu, kvržicu, ispupčenje, kako god. Pritom, desna dojka mi je na dodir toplija od leve. Treba da dobijem početkom meseca, mada mi se nikada pre nisu dešavali takvi simptomi pre menstruacije. Odlučila sam da odem na pregled, jer znate i sami, uvek se pomisli na nešto najgore. Da li je ijedna zena ili čak muškarac imao neko slično iskustvo?