Osjećam se tužno jer neam prijatelja za otić na kupanje na rijeku, niti izać u grad :S
Danju čitam Ispovesti a noću se borim protiv kriminala.
Svake godine kada idem na letovanje, svima kupim po neku sitnicu, a ja nikad ne dobijem ništa.
Jednom kad sam kod tetke jela domaću pršutu, masni deo sam kidala, stavljala u ruku i kad niko ne gleda bacala preko ramena iza kreveta. Bar sam tako mislila, ali se ispostavilo da je sve ostalo po zidu i kada je teča skontao živ blam me pojeo. Imala sam manje od 6 godina...
Ne volim ovo doba godine. Uvjek me podsjeti ne neke lijepe stvari koje su prošle.
U jednom periodu života bilo mi je užasno teško i svaki dan sam do posla prolazila kraj jedne reklame na kojoj je samo pisalo " sve će biti u redu" To mi je davalo snagu. Reklama. Zamislite
Uzima keva moj računar da nađe neki recept, pali početnu, kad ono na početnoj u prvom kvadratiću ostao memorisan redtube kao najposjećeniji sajt..
Kad sam nervozan odem na vrh brda odakle se vidi grad...kupim par red bulova, pijuckam zapalim cigaru i uživam dok mi srce preskače li preskače...