Kad sam bila mala moj stariji brat me nagovorio da skočim u đubre. Mama nikad nije mogla da ukloni smrad iz mojih sandalica.
Komšija me je podmitio sa novim iPhone-om da ne kažem njegovoj ženi da ima švalerku.
Zet mi je u SAJ, cijeli tim je jednom ušao u kuću kao pretres... Mi svi zaprepašćeni (majka,otac i ja), kad u jednom momentu izlazi sestra iz sobe i svi kao meta pronađena, meta pronađena. Onda je on lepo kleknuo i rekao joj: "Pošto je moja dužnost da privodim, želim da tebe privedem za cijeli život. Ana hoćeš li da budeš moja žena?" Ja sam mislila da sam u nekom filmu, a onda sam shvatila koliko je voli i koliko je blesav. :)
Nisam raskinula skoro ni sa jednim momkom sa kojim sam bila, uvek su oni ostavljali mene.
Moj tata nikada nije bio divan suprug, ali je zato oduvek divan tata. Sinoć je najiskrenije izjavio da je moja majka najbolja žena na svetu, da nijedna druga ne bi mogla da je zameni i da je rodila najbolju decu na svetu. Srce mi se steglo zbog moje namučene majke, a u isto vreme sam bila toliko srećna, nekako sam osetila kao da joj se tom rečenicom bar delićem iskupio za sve u životu, i zagrlila sam je najjače sto sam mogla. Obema su nam zasuzile oči. Ovo je bio jedan od retkih toliko emotivnih trenutaka u okviru naše porodice.
Ne učim jer to volim, niti jer sam nešto ambiciozna i želim da budem neko i nešto. Učim, jer sam lijena i jer mi je mrsko raditi. Učim jer želim da imam što više obrazovanja, da što manje radim,a imam puno para.
Uvek kada u radnji vidim nešto što mi se svidi, a trenutno ne mogu da kupim, sakrijem iza drugih artikala ukoliko se vratim po to.
Kad prvi put vidim nekog u toku dana, kulturno se javim, poželim "Dobar dan" i ostalo... ali, kad' istu osobu vidim drugi put u toku istog dana, ne znam šta da kažem, zabodem opasno!
Kad sipam kompot iz šerpe kutljačom, osjećam se kao u filmu na zabavi bogatih kad piju punč.