Ne volim ljude koji pucaju od samopouzdanja...ipak sve treba da ima svoju meru.
Željela bih naučiti da kuham, ali svaki put, kada nađem neki recept na internetu, za pola sastojaka prvi put čujem. :)
Svaki put kad hodam ulicom pazim da ne stanem na linije, bilo da je to ispucali asfalt, senka ili jednostavno prelaz sa jednog bloka na drugog. Radim slalome, pravim duže ili kraće korake kad je potrebno ali na liniju ne smem da stanem.
Kada sam bila mala imala sam jednu komšinicu po imenu Slavojka, bila je starija žena i u dvorištu je imala prelepee višnje i nije dala drugarici, sestri i meni da ih jedemo. Uvek kada smo htele da ih jedemo, zvale bismo je na fiksni i ako se javi onda samo spustimo slušalicu, a ako se ne javi znale smo da nije kod kuće i da možemo da navalimo na višnju :)
Ne pijem zato što volim, već da bar na kratko zaboravim na sve probleme sa kojima ne mogu da se izborim.
Profesor sam...jednom sam sa dnevnikom drugog razreda ušao u učionicu prvog razreda a čas sam imao u četvrtom razredu.
Jednu noć sam bila sa drugaricama u diskoteci, bila je zima. Moja drugarica je bila malo prehlađena pa je stalno koristila maramice da istrese nos. Posle nekog vremena priđu 2 dečka i zamole nas da budu za našim stolom. Kad u pola noći, jedan od te dvojice, pokušava da ispadne kavaljer ili šta, uze jednu maramicu sa stola, onako slinavu, i napravi ružu za nas.
Za jedan ispit učim više nego za sve ostale zajedno. Sve ostale sam položio, taj još nisam.
Za koju godinu cu postati specijalista kardiologije u Njemačkoj. Dugo sam se mučio da bih stigao do toga, plata odlična, život dobar, mnogi bi mi pozavidjeli. Džaba sve, ona je zaljubljena u jednog konobara. Iako bih mogao da joj ponudim mnogo više, izgleda da je ona srećna sa tim malo što ima sa njima. Neka je srećna, ne bih volio da izgubi taj najljepši osmijeh.