Iako imam 19 godina, i dalje mi dođe da se rasplačem kad vidim divnu brižnu majku sa detetom, u prevozu, kod lekara, majke mojih drugarica. Ja imam majku, ali ona je bolesna vec 12 godina i s njom imam skoro pa nikakav odnos od svoje 7 i to me mnogo boli. Nikada me nije vodila lekaru, pevala uspavanke, ljubila za laku noc, grlila me ili me uhvatila za ruku i povela da prošetamo gradom. Puno puta me je vređala, jednom mi je rekla kako bi bilo bolje da me je abortirala. Ne osuđujem je, bolesna je. Mama, znam da me voliš na neki svoj način i znaj da mi fališ. Fališ mi do bola. Volela bih da mogu da se setim perioda kad nisi bila bolesna.
Brat me fascinira svojom glupošću. Sedim na metar od njega dok uči za ispit i ispušta neke čudne zvuke, kao mačka kad prede, samo zamislite mačku koja u isto vreme kuka, vrišti i trči, e tako neke zvuke. I tako već 21 godinu, kako ne dosadi sam sebi? Elem želim mu svu sreću ovog sveta na ispitu, samo da ne počne tamo da prede :D
Imam 19god, mene i 2 brata podigla je moja majka sama, otac džukela, živimo kao podstanari.(standarna tužna prica). Stvar je u tome da je moj život savršen radim, fax dajem u roku, živim na moru, imam društvo koje me poštuje i voli. Jedva čekam trenutak kada ću reći kevi da više ne mora da radi i uplaćivaću joj putovanja do kraja života!
Toliko me smara pozdravljanje i ćaskanje iz kurtoazije da se nekad pravim da ne vidim poznanika koji je na 2m od mene.
Varam svog dečka po splavovima, kafanama, klubovima. A godinama smo zajedno. Naravno, svaki put kad ga prevarim meni se to na neki način vrati. On to ne zna. Ološ sam.
Kada odem na more, uveče izađem na terasu i posmatram ljude iz susednih zgrada. Uvek mislim da ću nekog golog videti. :)
Kada sam bila na regati izgubila sam papuče, i tako šetala sam se pored obale i naletela na jednu mušku papuču i ponela je sa sobom, kasnije sam prolazila pored nekog smetlišta i našla još jenu žensku papuču,i tako ja nađoh papuče da ne budem bosa.
To je bilo leto. Reka, mala varoš, sunce koje prži. Svi mi klinci, skoro sva braća i sestre od tetaka, stričeva, ujaka ... na okupu. Po ceo dan igramo igre uz mirise logorske vatre, roštilja, pečenog mladog kukuruza i zvuke nove pesme Riblje Čorbe "Komšije će da me biju". Ja sam među tom dečurlijom hteo da budem neki faktor, pa sam sav važan pobegao od kuće.
Sakrio sam se na obližnji tavan malog ambara, tu blizu, da ih sve čujem i vidim kako pate bez mene. Nakon dana provedenog u polumraku družeći sa paučinom, smrdljivim crnim lukom koji se tu sušio, žedan i gladan siđoh u dvorište. Lepo sam se napio vode, najeo. Ključna rečenica: niko nije ni primetio da me nije bilo. Tog dana sam naučio da nisam nikakvo posebno m*do i da zapravo delim ovu planetu sa milijardama sličnih sebi.
Moji su mene i moja dva brata blizanca vaspitali tako da se međusobno zovemo sa 'bato/seko'. I evo, kako vreme prolazi, ostadosmo mi bate i seka. I mnogo mi je drago da čak i tokom svađe nema oslovljavanja imenom.