Imam dosta mlađeg dečka, koji nema mnogo para, pa ne izlazimo često i ne dobijam poklone. Uplatim mu čak nekad i kredit jer čitavih 1500 min potroši na razgovore sa mnom. Sramota ga je da mu platim piće. I najdraže mi je kada mi kupi neku čokoladicu od 30ak din, kao najskuplji poklon da sam dobila. Puno ga volim, jer sve ostalo što mi pruža ništa ne može da zameni.
Patim sto nemam i rođenu sestru.. Mislim da nema nista lepše nego kad imaš i brata i sestru.. :)
Dečko i ja smo vodili ljubav i u naletu strasti on mi je udario blagi šamar, na šta sam ja uzvratila duplo jačim...i tu je nastala svađa...
Majka mi je bolesna i mnogo se plašim da ću da je izgubim :(
Majka mi je veoma poznata ličnost i teško se nosim sa tim. Često se provokativno slika, čujem da mi iza leđa dobacuju da je ''prava pi*ka'' i to mi smeta jer znam ko je ona i da nije to kako se predstavlja u javnosti. Budite srećni i zadovoljni vašim roditeljima kakvi god da su. Sve bih dao da mogu da izađem sa svojom majkom a da neko ne dobaci: ''Prava pi*ketina.''
Jutros sam saznala da me moj šef planira otpustit čim se vrati sa letovanja sledeće sedmice. Do sad sam poslala oko 300 sms-ova na humanitarne brojeve sa službenog broja, i planiram nagurat još mnogo sms-ova, pa nek i on pati kad mu stignu računi.
Svi misle da sam u banani što me je vjerenik prevario i ostavio, a ja sam zapravo poprilično zadovoljna svojim životom.
Konačno sam opet sama u svom stanu, upisala sam drugi fakultet jer me prvi nije usrećio...radim posao koji mi je zabavan, na dijeti sam, vozim bicikl, šetam psa...
ZBOGOM DOMAĆICI KOJA JE ŽIVJELA U MENI 2 GODINE!!!
U društvu i okolini sam najveći mangup. Uvek pokrećem šalu, kad idem na pripreme sa klubom uvek u kombiju prvi krećem sa pesmom. Svi misle kako meni nikad nije dosadno, kako ne umem da budem tužan i kako se uvek smejem. Na ulici, u školi, gde god izađem svi mi se javljaju. Ali ja zapravo imam samo jednog pravog prijatelja koji je tu kada sam tužan i kada mi nije ni do pesme ni do šale i cenim ga više od svih zajedno koji me nazivaju carem i kraljem.
Dok sam bila mala uvijek bih, kada pomislim na nešto što mi se desilo, a čega me je stid, crtala male iksiće po čelu da to zaboravim...
Pre neki dan mi šefica mi je rekla da odmorim malo, a ja njoj ne razmišljajući: "Ma neka, odmoriću se kad ti odeš".