Studentkinja sam, moji imaju para, a ipak radim kao eskort dama jer hoću još...Šta ćeš, ima nas raznih :D
Kad sam imala 7 godina ukrala sam žele zeku dok prodavačica nije gledala, a po izlasku trčala koliko me noge nose, misleći da me juri. :)
Kad sam bila mala stalno sam uzimala one ukrase za jelku i kitila samu sebe.. Ma koga lažem, radim to i dalje... :)
Život me stalno vraća na ćaletovu rečenicu: "Pamet u glavu..."
Kada idem na ispit izgledam kao zombi jer, razume se, nisam spavala celu noć, a kada izlazim sa upisanom ocenom sa istog ispita prati me 'vetar u kosi' osećaj... kao druga osoba.
Otac mi večeras slavi 25 godina mature, moram da idem po njega večeras jer jedva čeka da se napije sa svojim starim društvom i neće biti u stanju da vozi.
Uvijek kad gledam mrave razmišljam o tome da li oni imaju školu, idu na posao, i da li nas ljude doživljavaju kao čudovista.
Mrzim kad se kupam na bazenu i izađem iz vode pa mi se bradavice ocrtavaju na kupaćem. Neprijatno mi bude.
Kad' bi se gosti kojim slučajem (ne daj Bože) vratili po nešto u našoj kući, zatekli bi mene kako gumam svu mezu sa stola, sestru kako 'snjuva' po kesama koje su donijeli, tatu koji se izvrnuo na krevet i majku koja govori: ''Neka, nemojte sve odma', kao gladne godine.'' I tako svaki put!
Ne znam da li je kod svih ljudi tako, ali kod mene postoje oni momenti kada čujes neku staru pesmu, pojačaš je, mrdaš se u ritmu muzike i shvatiš koliko si srećan u životu...Ti momenti su veoma kratki i retki, ali tako neverovatni...