Kad smo bile male, drugarica i ja smo se igrale igre da samo smemo da gazimo po ivicama ulice, ali ne i po ravnom delu ulice, jer je tu bila lava. Naravno, ona je mislila da je lava od lavova, pa je pričala: ''Beži, Majo, poješće nas lava.''
Kad sam bio klinac mislio sad da glumci nauče ceo film napamet pa tek onda glume :)
Svaki put kad se spremam ispit gledam ljubomorno svoju mačku. Sve bih dala da sam na njenom mestu, da nemam obaveze, spavam po ceo dan i pritom me stalno češkaju i hrane. To je život!
Kad putujem poslovno a to je često, uvek volim da ostavim bar jedne gaćice iza sebe svaki put kad odlazim ih hotelske sobe.
Sadašnjem dečku lažem sve i sve mi vjeruje. Ne osjećam se uopšte loše, samo vraćam, jer su i mene lagali.
Ponekad kad sam na poslu predstavljam se kao svoja sekretarica (inače sam direktor) i kažem da nisam tu .....
Brus i gaće su mi uvijek različite boje. Još i to da kombinujem...
Nakon dana da bazenima dolazim kući umorna oko 5 i nalazim sestru od 10 godina kako spava na mom krevetu (inače su kreveti na sprat, i moj je donji) i počinjem histerisati, ali ajde sačekam da se probudi pa da joj očitam lekciju, jer sam taman stavila čistu plahtu, a ona balavi dok spava. I budi se i ja tražim objašnjenje koje je sledeće: Penjala sam se uz lotre, okliznula se i upala u tvoj krevet, u tome sam se udarila u glavu i slučajno zaspala tamo.
I kako da je nakon toga terapišem..
Mrzim kad me otac zove iz susedne sobe, i to viče kao da kuća gori. Uplašim se svaki put i kad otrčim da vidim šta je, on mrtav hladan kaže: ,,Dodaj mi daljinski".
Imam napisano oproštajno pismo za slučaj da mi se nešto iznenada dogodi, a nisam imala priliku da kažem neke stvari.