Puštam komšiju da mi krade net samo zato sto znam da mu je premala plata, iako on to ne priznaje.
Imam trip da kad god vidim neku nafuranu cicu ja skrenem pogled i gledam na drugu stranu kako bih joj stavio do znanja da me ne interesuje baš zato što je nafurana.
Udala sam se u jednu od bogatijih porodica u gradu. Iz ljubavi koja se polako gasi. Porodica je na glasu kao imućna, ali to je samo gde treba da se vidi, ja sam ta koja nemam prebijenu paru, za svaku sitnicu moram da tražim. Muž je posvećen "biznisu" pa mene i dete retko kad gleda. Inače mamin je i tatin sin, igra po njihovim pravilima. Nemam gde pa ovde da olakšam dušu..."Nije sreća para puna vreća."
Uglavnom pomirišem čarape da vidim da li mogu da prođu...
Kad se svađam sa deckom, ukoliko vidim da su mi argumenti slabi, počnem da plačem, jer on onda popusti i misli da me povrijedio. Znam da to nije ok-ej ali sam toliko uvježbala suze da mi to sada ide bez problema.
Da je mojoj devojci potrebna transplantacija srca, dao bih joj svoje. Toliko je volim...
Pare koje sam štedela celu jednu godinu uzeli su mi ćale i keva jer su mislili da hoću da pobegnem od kuće... MOZGOVI.
Poslao sam devojci poruku ''Mislim da treba da raskinemo'', odgovorila je ''Ja se ne slažem :)'', tog trenutka sam odlučio da je oženim.
Kad god čekam u redu u menzi, brojim preostale tanjire sa mojom omiljenom hranom i broj ljudi ispred mene, da vidim da li ću stici i ja da pojedem to. :)