Od svih praznina u životu, najteže mi pada ova u brusu...
Postoji jedna djevojka sa kojom se ok ispričam kad se sretnemo, a ovamo mi ide na živce i pljujem po njoj.
Moja drugarica se viđa sa nekoliko momaka. Da se viđa sa dvojicom, rekla bih joj da sedi na dve stolice, ali pošto je situacija ovakava kakva je, kad je vidim kažem joj 'De si separe'.
Uvijek kada mi neko priča neki vic, uvijek se bojim da ga neću skontati. Tako je to kad si glup.
Tata mi prije par godina rekao da se razmišljao da mi da ime Vojskana ili Mašinka jer sam rođena na dan vojske. Hvala Bogu pa ga je mama spriječila.
Ponekad piškim u kadu kada se tuširam. Čak i u gostima.
Imam 33 godine i dugu, stabilnu vezu. Ne znam da li želim da imam decu, da li sam sposobna da budem majka. Plaši me sve to.
Mnogo sam nostalgična. Skoro svaki dan se sećam svog detinjstva- druženja, crtaća, igranja, bezbrižnog jurcanja ispred zgrade.... Često mi dođe da zaplačem i želim da se vratim u to vreme, imala sam tako prelepo detinjstvo (kad pogledam šta sada deca rade). Imam samo 19 godina i pitam se koliko ću tek žaliti kad počnu pravi problemi....
Jutros kada sam busom krenuo na faks pored mene je sjela crna djevojka sa ogromnim grudima. A ja sam stavio ruku preko čela kao da sam umoran ili mi smeta odsjaj, pri tom pokrivajući pogled na njeno lice. Tako da sam nesmetano buljio u grudi tokom sat i po puta.