Na silu sam s jednom devojkom, samo zato sto ima uticaja na sefa, da ne bih dobio otkaz.
Naterala sam dečka da pročita "Malog Princa", oduševio se.
Dečko mi je ponudio da mi liže stopala. Odbila sam ga.
Imam veliku tremu i počne glas da mi puca kad treba da govorim pred više ljudi.
Kad god je napolju ružno vrijeme, kiša, oluja, volim da se sklupčam ispod jorgana i slušam kako kapljice udaraju o prozor i vjetar struji kroz lišće. Tako se osjećam sigurno, ne znam zašto.
Najgori osećaj je kad moram da pozovem mamu (koja ima veću tremu od mene; čeka i drži palčeve) i kažem joj da nisam položila ispit.
Pao sam voznju zato što sam prema rečima pandura: ''Mnogo koristio desni retrovizor i da na kolima ne bi ni trebalo da bude desnog retrovizora". Šta sve neće da smisle samo da uzmu pare.
Jednom prilikom kad sam htela da presednem iz busa u bus koji je iza mog, u žurbi i frci da mi ne bi pobegao, izašla sam na prva vrata i uletela na zadnja istog.... skontala sam tek kad sam videla da svi oni ljudi od malopre bulje u mene...
Idem gradom i skapiram da me sve devojke nesto zagledaju... Gledam da nisam musav, prljav... Nisam... i skapiram... Koji sam ja u stvari šmeker...
Ponekad ljubim sama sebe, u rame, ruku, nogu... nekako mi fino.