Oduvek sam volela da idem na more sa porodicom. Stignemo tamo, raspakivanje završimo, svako na svoju stranu, pa opet sastanak pred izlazak i tako redom...Ali onaj jutarnji doručak kada svako priča u glas svoju priču od sinoć, ili lica članova koji baš i ne žele da pričaju o tome,neprocenjivo! I naravno taj divni osećaj sigurnosti i sreće, kada si okružen ljudima koje voliš, a sve to obavijeno mirisima mediterana, takođe neprocenjivo.
Kad sam bila nekih 4-5 god skupljala sam one crne bube što hodaju po stazi, bile su mi zanimljive, imala sam ih jedno 7 komada.. a danas bježim od buba ko pijanac od cedevite.
U mom neredu ima reda. Kad sredim sobu, iznova napravim haos, iz prostog razloga što ne znam gde mi je šta.
Danas sam išla na njivu, da kopam. Na putu do njive zamišljala sam Majami i neku brutalnu plažu,i da ću tamo biti sledeće leto... Inače sam prilično poznata devojka, i radila sam za 3 svetska kreatora do sada. Ali što se mora-mora se. Bar je njiva moja.
Imao sam psa,koji je živeo kod mene 6 godina. Pre 6 meseci sam ga dao drugu koji živi oko 30-ak km od mene. I pas se posle 6 meseci vratio kući, ali me izgleda zaboravio, plaši me se. Mnogo sam se rastužio.
Deset godina smo u braku i svaki put kad me poljubi u vrat osjetim ono nešto sto sam osjetila prvi put kad me je poljubio.
''Baba mi je upravo rekla, da, kada mi se svidi neki dečko, da ga uhvatim za onu stvar i odmah ce poludeti za mnom''
Kad seckam namirnice za ručak najvećim nožem koji imam u kući, tripujem da sam bolja kuvarica nego kada isto to radim malim nožem.
Lik mi je gurnuo prst u uvo na žurci i kad sam se okrenula, rekao: Ćao, slatka si, može broj?
Mislim da svaka kuća ima određeni miris. Ja sam kuću u kojoj su moji rođaci živeli pamtila po tom mirisu, sad ja živim u toj kući. I samo kad se vraćam s puta, osetim taj miris.