Када сам била седми разред, читали смо лектиру ''Хајдук Станко''. Ја сам се сморила већ после 30 страница, исцепала сам пола лектире и кад је наставник пропитивао рекла сам да ми је библиотекарка дала поцепану књигу и да нисам све прочитала. Поверовао ми је.
Ostavio sam devojku koju volim zbog devojke koja je zaposlena i ima bogate roditelje, jer sam jedva krpio kraj sa krajem. Sada imam šta poželim, i posao su mi našli, i kuću kupili, i vikendicu..Nikad nesretniji bio nisam.
Danas me je mama terala da popijem neki bljutavi čaj, zbog kašlja. Nakon mog "Ne mogu ja to", odgovorila mi je "Kaži sebi da moraš, a kada moraš, onda i možeš." Bacila me je u razmišljanje i o drugim stvarima za koje sam rekla da ne mogu... Na kraju sam popila čaj, bez obzira koliko je bio odvratan.
Jedva čekam kada ću svojoj deci pričati dogodovštine iz mladosti i pokazivati im se u najboljem svetlu, bez alkohola.
To je bilo leto. Reka, mala varoš, sunce koje prži. Svi mi klinci, skoro sva braća i sestre od tetaka, stričeva, ujaka ... na okupu. Po ceo dan igramo igre uz mirise logorske vatre, roštilja, pečenog mladog kukuruza i zvuke nove pesme Riblje Čorbe "Komšije će da me biju". Ja sam među tom dečurlijom hteo da budem neki faktor, pa sam sav važan pobegao od kuće.
Sakrio sam se na obližnji tavan malog ambara, tu blizu, da ih sve čujem i vidim kako pate bez mene. Nakon dana provedenog u polumraku družeći sa paučinom, smrdljivim crnim lukom koji se tu sušio, žedan i gladan siđoh u dvorište. Lepo sam se napio vode, najeo. Ključna rečenica: niko nije ni primetio da me nije bilo. Tog dana sam naučio da nisam nikakvo posebno m*do i da zapravo delim ovu planetu sa milijardama sličnih sebi.
Smorila sam se od čekanja da se nešto desi, da je on ostavi i da izabere mene, da mi povećaju platu, da se prolepša vreme, da nađem bolji stan... Uzela sam stvari u svoje ruke i vraćam se na fakultet, posle 6 godina! Više neću imati vremena za čekanje, sad ću morati da učim! I imam tremu!
Uvek kada brišem prašinu, ram sa svojom slikom obrišem 10 puta.
Jedva čekam da mi baba umre da bi mi sestra prešla u njenu sobu.
Kada rendam kupus imam više kupusa na podu nego u posudi gde treba da bude....