Našao sam prelepu devojku pre par meseci, s njom je krenulo ok , mislio sam trebaće malo više truda i razumevanja, međutim njeni su maniri da ona psuje kao kočijaš i baca đubre po ulici pa mi se smučila. Koliko god da je lepa odvratna mi je.
Volim ljude koje ne zanima ničije mišljenje. Jednostavno imaju svoj fazon. Nažalost nisam jedna od njih...
Kada god me novinari zaustave na ulici ili na nekom događaju da mi postave par pitanja sjetim se onih promašaja sa youtube-a (Kisla mi je glOva,7 jegera,gdje je pecat i poruka za one koji čuju a ne vide,vide a ne čuju,itd) kažem da nemam vremena i nestanem u vidu magle, jer ne želim da postanem kojim slučajem predmet ismijavanja.
Uvek kada gledam neki horor posle njega se pretvorim u uvo i reagujem i na najmanji šušanj,i kada legnem da spavam obavezno proveravam da mi se neko nije sakrio ispod kreveta.
Kad god idem u wc zatvaram vrata, čak i kad sam sama kod kuće.
Kupila sam sadašnjem dečku parfem koji koristi momak u koga sam zaljubljena. Žmurim i mislim da me on ljubi.
Imam osećaj da sam uvek za sve kriv. Kako unutar porodice tako i izvan. Pre neki dan sam otišao do jednog supermarketa i zadesio sam se usred oružane pljačke. Kada sam davao iskaz policiji, kako bi rekao šta se desilo, uhvatila me trema ko da sam ja to uradio.
Kada sam imao 10-11 godina bio sam kod sestre u gostima na 10 dana u Beogradu, a za to vreme je na tv-u išla španska serija Soledad. Prikazivali su poslednju epizodu u kojoj su Soledad i njen momak morali da se rastanu jer je on dobio posao negde u Americi, a ona je bila primorana da ostane u Meksiku. To je bio toliko tužan trenutak da sam ja počeo da plačem, a bas tada je kroz sobu prolazila moja sestra i upitala me šta mi je, a ja sam, od tolike sramote, rekao da mi nedostaju mama i tata. Sutra dan me je poslala kući iako je meni tamo bilo odlično!
Obožavam da kada pijem vodu iz čaše da mi voda curi niz bradu, i svaki put kad to radim, mama sa čuđenjem kaže: "Pij to fino, nisu ti šuplja usta''!
Pokušavam da "raskinem" nešto kao vezu na daljinu, odnosno da kažem momku da ne mora da se trudi da dolazi, jer nema šanse da održimo sve to, blabla, i ja sva uplašena (neću da me pogrešno shvati, nije da ga ne volim) al' šaljem poruku. Kad on meni mrtav ladan šalje video Šojića kako govori "iznenađen i uvređen". E izem ti kilometre.