Imam 21. godinu. majka mi je umrla od raka kad sam imao 10, tako da sam odrastao pored ćaleta. Pre 3 godine sam ga prvi put video uplakanog, kada sam mu nakon sto nam je opljačkan stan i ukraden sav novac i nakit koji je ostao od pokojne majke, da novac nije bitan ali da mi je krivo što više nemam nijednu uspomenu na majku (osim njene uramljene slike). Iako se foliram da sam jak/hladan i da sam preboleo njenu smrt, nikad mu nisam rekao koliko mi je teško, koliko ga volim i koliko sam mu zahvalan što me je izveo na pravi put . Ona koja me gleda odozgo mi je najveća motivacija u životu i znam da ona ne želi da se ikada predam, iako se ona predala...
Kada napravim neki debilan pokret telom a skontam da me gledaju, onda to ponovim da bi kao ispalo normalno, a ispadnem samo još veći debil.
Moji biseri sa 3 godine:
"Mama,skini mi ove ruke, smetaju mi dok spavam"
"Mama, da li muva ima sise?" A mama još bolja odgovara: "Ne znam srećo, idi je pitaj."
"Mama, rodi mi seku." "Pa ne mogu, rodila sam ti batu." "E pa dobro, onda će meni tata kupiti drugu mamu za to."
Jednom prlikom sam nacrtala sunce, i preko crteža, na sto, digla noge. Prišla mi je baba i upitala šta radim. Odgovorila sam joj:"Grejem noge na suncu."
Mrzim kad profe objave imena i prezimena u rezultatima ispita. Brate, stavi samo broj indexa, manje će me biti sramota ako padnem.
Uvek kad spavam tokom dana, kad se probudim razmišljam da li su prošla dva dana, ili je još uvek onaj jedan. Čudan osecaj.
Kao visokoobrazovana osoba, odmah po završetku studija sam upisala master i zaposlila se kao prodavac. Iako sam bila najbolji radnik, dobila sam otkaz jer nisam bila poltron i zamerila sam se poslovođi...
I dalje ne znam kakva je razlika između pekmeza, marmelade i džema.
Dok moji roditelji spavaju,ja se prosto ne čujem. Ali zato, dok ja spavam, to se usisava, pere suđe, lupa vratima...