Oduvek sam mrzeo "Utisak nedelje" zato što me je to uvek podsećalo da je nedelja uveče a ja ništa nisam učio za vikend..sutradan u školi, naravno,uvek naje*em.
Kad vidim na fb da je neko nekom lajko sliku, ja otvorim tu sliku iako ne poznajem osobu i pregledam sve moguće na profilu te osobe. Sad kad idem gradom mnogo ljudi koji prođu pored mene su mi poznati.
Bio je moje sve godinama. Bila sam i ja njemu, u to sam se uverila kad sam mu rekla da sam trudna, bio je sneg i samo smo dugo šetali držeći se za ruke najčvršće moguće, i posle me samo pitao: jesi spremna da budeš mama? Ipak sam bila premlada. Dižemo kredit da bi se što pre uzeli, posle šoka usledilo je ushićenje, a onda se desilo- tog jutra se budim u krvi. Tako je kratko bila u mom stomaku, u mom srcu, taman što sam je zavolela... Izgubili smo bebu. Oboje smo patili na svoj način, a njemu sam zamerala stalno, kako me ne razume dovoljno, i tako... Svađe. Borili smo se za nas, i odustali. Oboje smo našli nove partnere, on je u dom koji je počeo praviti za nas i našu bebu doveo nju, a ja sam se naposletku udala, nesretno, razvela također, nesretno. Skoro tri godine prošle, nismo se videli (živimo u različitim gradovima), i sasvim slučajno, na jednom koncertu... On. Sam. I niko ne grli snažnije. I tu smo gde smo... I kaže: Ljubav si mog života.
Dobiću bebu, a studiram. Da li ću uspeti ili ne.... Hm, videćemo.
Žensko sam, radim u SAJ (specijalnu antiterosticku jedinicu), a moj sadašnji dečko mi je prišao da se upoznamo sa rečenicom: "treba li ti momak da te štiti od ovih udvarača ovuda?"
Deda je uzeo babin dezodorans i prskao prasiće.Mislio je da je to sprej protiv buva
Nakon što sam pomogao čoveku da ustane sa zaledjenog trotoara, iskreno mi se zahvalio uz reči: "Živ bio sto godina, mladiću." Na to sam ja odgovorio sa: "Neka, neka, ne treba."
Devojka me je ostavila prvog aprila. Ja se i dalje nadam kako će se pojaviti niotkuda i reći mi apriilili.
Okoreli sam metalac, a uveče, kad niko me niko ne vidi i kad svi spavaju slušam ljubavne pesme Avril Lavigne.