Kad sam na plaži, uvlačim stomak da bi mi se videlo ono malo što imam od pločica.
Upravo mi je jedan par ulepšao veče. Kod Studentskog trga je on nju nosio u naručju, u trenutku dok su prolazili pored mene. Zahvaljujući činjenici da nije imala donji veš, i da je nosila haljinicu, imao sam predivan pogled iz mog ugla, tako-reći sve sam video.
Kad god se javim na fiksni telefon i čujem - ''Dobar dan, da li je to distribucija? '', uvek kažem ''da, izvolite.....Sad ću da vam dam mog kolegu'' i dam slušalicu majci, ocu ili bratu i posle umirem od smeha kad im vidim facu kad kažu ''izvinite stvarno...ali pogrešili ste..'' :'D
Najviše mrzim kada se vraćam iz prodavnice i neko iz komšiluka, obavezno, gleda šta ima u kesi. Nisam kupila žirafu, nego hleb i mleko.
Skontala sam da sam odrasla. Ne biram više sveske za školu, svejedno mi je kakva je.
Dečko me je pitao da li sam sigurna da mi se slaže to što sam obukla.
Kad mi dođe rodbina iz inostranstva uvek se pravim kako su mi puno nedostajali samo da bi mi dali što više para.
Brat mi je prije nekoliko dana otišao na fakultet. Kad je krenuo rekla sam mu: "Aj hvala Bogu napokon imam svoju sobu." Ostatak dana sam plakala u sobi.
Spremam ispit, čitam nešto na laptopu, i umalo ne podvukoh rečenicu markerom.
Posle dugih sedam godina veze pomenem dečku brak, a on meni mrtav hladan kaže da ne treba da žurimo... Inače imamo i dete...