Kao mali, a i sad mislim da neko prisiljava fudbalsku reprezentaciju San Marina da igra.
Najveća trauma iz detinjstva, koje se sećam kao da je juče bila, je kad moj mlađi burazer (tada je imao 2 god) igrajući se sa mnom dobije napad i mama ga brzo uzme u ruke i kaže mi trči po pumpicu. Sa 5 godina sam trčala najbrže u životu.
Mrzim to što kad god šetamo umesto da me uhvati za ruku on pored mene šeta kao maneken, ponekad uopšte ne obraćajući pažnju na mene..
Uvek me zanimalo sta deca političara misle o svojim roditeljima... da li i oni misle da kradu..
Danas sam prvi put videla svog dedu kako plače... Baka je bolesna od neizlečive bolesti, nisam ni znala da mu je ovoliko žao,bar to dosad nije pokazivao. Kaže: "Ne znam ja nju 10,15,40 dana ja je znam 40 godina."
Kad god uđem u bus, i on treba da krene, imam osjećaj da sam ušla u pogrešan!
Kada spavam preko dana uvek ostavim otvorenu knjigu pored sebe, da bi moji kada uđu u sobu pomislili da sam zaspao učeći...
Kad su tu gosti, glumim neki autoritet svom psu. Čedo, nemoj ovo, nemoj ono, miran, sedi, lezi, mesto, a kad odu svi na glavu mi se popne, bukvalno, i liže mi uši.
Nenormalno me privlači kada momak voli da čita knjige.