Ujutru kad se probudim lezim u krevetu još sat vremena, čisto da ''odmorim''.
Kad god mi dodju gosti ja sacekam da odu i onda pojedem sve slatkise koje je mama iznjela.
Imam 15 god i želim da nađem letnji posao preko Omladinske, ali nema ništa. Želim da znam kakav je osećaj zarađivati i imati svoju platu.
Uputstva za rukovanje tehničkom robom i deklaracije čitam na Srpskom, naši znaju zakomplicirati da sami sebe ne razumiju
Mama je, greškom ubacila crveni komad garderobe među beli veš koji se otkuvavao. Među brojnim krpicama koje su postale roze, našla se i tatina atlet majica. Tata je pogleda i mrtav hladan reče: "ОК je ovo ženo. Sad bi mogla da mi ofarbaš i gaće da imam komplet:"
Ni sa jednim bivšim dečkom ne komuniciram. Ni ono na ulici "ćao-ćao". Čak ni sa jednom drugaricom sa kojom sam prestala da se družim iz više razloga. Imam trip neki da kad završim s nečim da je gotovo u svakom smislu, zauvek. Možda je to dobro, a možda i ne.
Muzičar sam i kad god imam slušalice u ušima dok šetam, trudim se da korake sinhronizujem s ritmom.
Svaki put kad dodjem na ispit i dobijem pitanja koja znam, toliko se uzbudim da ne znam odakle da počnem.
Ležim u krevetu i odjednom mi je jorgan kratak. Okrenem ga sa druge strane, on još kraći. Vratim na staro, taman.
Došao je iz drugog grada, biciklom da me pita da li bi izašla sa njim. Malo je reći da sam ostala bez teksta, al uspela sam izgovoriti da.