Nekad se pitam na šta li ja to ličim, kada su mi svi ljudi lepi.
Kad sam bila mala mislila sam da kad grmi, da je Bog ljut na mene. Jednom sam krišom uzela kocku šećera koji je majka čuvala za goste i u tom je trenutku zagrmilo, ja sam pogledala prema gore i rekla "Bože, pa samo sam jednu uzela".
Tek sam na fakultetu izvalio da sam "vitičastu" zagradu - { } zvao pogrešno jedno 10 godina. Mogu da se zakunem da je profesorka mate govorila "dipičasta" zagrada, pa sam povuk'o na nju :) Tako da kada sam to rekao na fakultetu, puče bruka.
Imam 19 godina i ne smem da spavam u potpunom mraku jer tripujem da pored mene šetaju bube. Sramota me da objavim ovo čak i kao anonimac.
Entschuldigung sie bitte, dаs ich zu spät kommen! -rečenica koju sam svaki dan izgovarala na vratima učionice, zato što sam uvek kasnila na čas. Kamo lepe sreće da je bilo više tih rečenica koje se 'po kazni' izgovaraju, sad bih odlično pričala nemački i ne bih imala problema sa istim na faxu.
Uključio sam rernu na 200, otvorio sam je i stao ispred nje da se grejem.
Pitam ja malog od komšije kako uči u školi, imal petica. Kaže on: Ma ima, dobijaju djeca...
Vraćala sam se u žurbi sa posla, trebala sam da svratim do prodavnice sa igračkama, maloj sestri je bio rođendan. Razgledala sam igrače, misli su mi se razbežale na sve strane. Odjednom, veoma poznat glas viknuo je 'Nevena! Ne gubi se po prodavnici!' Okrenula sam se začuđeno, pomislila sam da je možda neko od kolega, pošto od skoro radim. Nisam mogla da se setim čiji je glas, dok se nisam okrenula i ugledala moju prvu veliku ljubav kako drži svoju ćerkicu za ruku, moju imenjakinju. Tada, sve se slomilo u meni...
Još uvek mi nije jasno zašto u crtaćima padaju sa litice tek kada pogledaju dole..