Žensko sam i ponekad se plašim svojih seksualnih fantazija.
Priznajem da me naloži svaka devojka koja mi sedne u krilo.
Ovako izgleda moj dan na netu, malo vrtim po fb, pa na tumblr, pa neke vesti, pa malo guglam o estetskim operacijama, pa opet čitam neke zanimljivosti, pa tražim kako bih mogla na najbrži mogući nažin zaradit bruku nekih para..pa onda od čega raste kosa, pa onda sise, pa malo neke usluge stomatologa, pa mi se onda plače.. pa jedem, pa gledam film i onda dobijem neke nenormalne energije i želje za svim i svačim pa guglam neke lepe stvari, i najednom se od svega toga umorim i eto tako sve u krug..ahhh
Imam 28 godina, stan, ozbiljnu karijeru u međunarodnoj kompaniji, solidan auto, ozbiljnu vezu, obaveze. Ne želim da odrastem.
Nekad kad radim nešto na kompjuteru, zamislim da sam na nekom takmičenju pa pokušavam što brže da klikćem mišem i kucam.
Moj mačak obožava da skida grudnjake sa sušila i onda ih vuče po kući. Živ blam me pojede kad nam neko dođe u kuću, samo, gledam da mačak ne nosi neki plen!
Dok vodim ljubav sa devojkom ona me uhvati za leđa i zabije nokte. U poslednje vreme razmišljam da joj isečem nokte dok bude spavala.
Uvek dok gledam neku tekmu na tv-u, do kraja prvog poluvremena pojedem sve grickalice i onda u drugom samo grickam nokte..
Ortaci su me prozvali papučom zato što me devojka pozvala, dok sam bio u kafiću sa njima, da je od posla dobacim do kuće jer taksi nije nailazio, a kiša je padala. Otišao sam naravno i to trčeći. A ovi me od tog dana pa sve do danas nazivaju papučom. Iskreno, ne trebaju mi takvi prijatelji.
Stvorila sam sopstvenu masku kako bih odbijala ljude oko sebe. Toliko puta sam bila povređena da mi jednog dana dosadilo, prekipelo i od tada sam hladna i nepristupačna za bilo šta što vodi razgovor dalje od šta ima novo. Stalno se smejem, zbijam šale, ja sam ta koja uveseljava društvo ali ovako sam emocionalno disfunkcionalna. Potajno želim da me neko voli i da se upustim u romansu ali se bojim da će me neko opet povrediti, čak i prijatelj, ma bilo ko, zato se iz dana u dan sve više zatvaram u sebe ali tu bol sam uspela da pretvorim u nešto što me tera u toku dana da pomeram granice u školi i karijeri uopšteno. Možda sam i našla nekad nekog ko me ne bi povredio ali sam i njega oterala zbog straha.