O čoveku saznam mnogo kada ga slušam šta priča i kako priča o drugima.
Dok gledamo utakmice naše reprezentacije i mečeve naših tenisera, tati bih najradije na usta zalijepila traku i zabranila mu da komentariše. I ja se nerviram i navijam, samo mnogo elegantnije i prefinjenije.
400 ljudi na chatu, od toga nek je 200 djevojaka a ja se dopisujem sa najboljim jaranom koji živi iznad mene.
Imam 40 godina, i ljudi me uporno pitaju zašto se nisam udala, zašto već nemam troje dece, i, između redova, šta to nije u redu sa mnom.
I nemam blagu predstavu šta očekuju da im odgovorim.
Svoj prvi poljubac sam doživio igrajući masnih fota u dvadeset prvoj godini.
Moja učiteljica se zvala Svemirka. Kada sam došao prvog dana iz škole i rekao mojima kako mi se zove učiteljica, nisu mi verovali i počeli su da viču na mene da je ne zovem tako jer će da se naljuti ako čuje.
Kada smo bili mali, kod nas u ulici, kad god se neko s nekim posvađa i poslije prođe pored njega umjesto "Ćao" kaže "Nećao" kao neka furka. E da znaš da se ljutim na tebe i neću da pričam još dugo sa tobom. Dječija posla.
Studiram u Americi i prvo što sam ih naučila je pesma "Prokleta je Amerika".
Kada vozim na duže staze (mimo grada) ako sam sama u autu redovno glumim kao da sam ja poznata javna ličnost u Hollywood-u i da gostujem u nekoj TV emisiji i tako odgovaram na zamišljena pitanja zamišljenog voditelja i smijem se sa svojim zamišljenim slavnim kolegama iz šoubiznisa. Pri tom cijeli razgovor teče na engleskom ili francuskom, ponekad i italijanskom... Nikako na srpskom (ne znam zašto). Naravno kada vozim po gradu to ne radim, zamisli da me neko vidi... ili čuje...