Toliko dugo nisam imao seks, da već počinjem da imam osećaj da sam nevin...
Svaki put kad neko pogreši broj i traži neku osobu, ja mu dam osobu koja mi je najbliže, u fazonu: "Evo nje/njega tu, samo sekund".
Prošle godine sam počeo da konzumiram alkohol ajde da kažemo redovno svaki vikend sam se opijao i dolazio pijan kući... Sad ponekad i radnim danima i osećam da ne mogu bez alkohola i jako se bojim za sebe.
Znate li onaj osjećaj kada vaši rođaci ili prijatelji odu u inostranstvo, nakon čega vas zaborave kao da ste im ništa? Ja imam amidžu, koji se vjenčao ženom koja ga je promjenila iz temelja. Čak ga je pričom i postupcima odvukla od svoje porodice. Žive veoma dobro u Njemačkoj već 15 godina, imaju dva sina, naravno svaki od njih ima svoje auto. Nikada nas nisu posjetili otkako su se preselili, do prije četiri godine, kada je umrla moja nana, to jeste njegova i majka moga oca. Međutim, samo je on došao. Kada sam ga vidjela, krenula sam da ga zagrlim na što je on stao i upitao me ko sam. Pa zar ne poznaješ dijete rođenog brata? Zar su ti pare i tuđina toliko isprali mozak? Stojala sam onako, u nekom šoku. Sav narod koji je došao, cijeli dan je proveo tu, ulazio i u kuću, jeo, pio. On je tu u dvorištu sjedio nekih 10 minuta i ošao. Nikada do tada nisam vidjela oca da toliko plače. Vijest o majčinoj smrti je i nekako dobro podnio, ali ga je to shrvalo. Srce mi se slomilo kada sam ušla u sobu i vidjela ga kako grli jastuk i plače kao dijete. I dan danas, kada dođe u Bosnu, niti se javlja, niti dolazi. Skoro smo se sreli s njegovom porodicom u prodavnici, samo su prošli kraj nas. Zar se tako ponaša prema rođenom bratu? Ja sam potrčala prema njima, na što mi je strina samo rekla "Ja nisam ovdje da dijelim pare." Neka vam nebo vrati na najgori način svu tugu i bol koju osjećamo. I, jedno vrijeme kada smo totalno slabo živjeli, sjećam se kako smo na sred grada dok kiša tuče, stojali moj otac, brat i ja, i čekali taxi, dok je on samo kraj nas prošao autom. Jeste nas vidio ali kao da ga je bilo briga. I to nije jedini takav slučaj. Ne vjerujem koliko hladni i sebični ljudi mogu biti. Mrzim te iz dna duše amidža, kako te ne grize savjest? Više i nemam želju da te vidim ikada. Ne trebaš mi, ni mome ocu niti bratu. Je*ala te i Njemačka, i ta zmija od žene koju si oženio, i BMW i sve te silne pare.
Kad ovde vidim koliko se muškaraca zaljubilo u kasirke, dođe mi da batalim svoj posao i da se zaposlim u nekom supermarketu. Mozda konačno i nađem dečka.
Sedi tata pored mene i otvara nalog na G-mailu, i naravno, kao svaki stariji čovek ne zna i ja mu pomažem. Stigao do lozinke i piše da treba najmanje 8 znakova. I vidim ja stišao se on, pola sata ne progovara ni reč, ja već mislila uspeo on da završi kad kaže on: "Ajde staviću ime svoje grupe kad sam bio mlad." Čovek se potrudio da ima tačno 8 znakova...
Obožavam rock i uvek su me privlačili momci koji slušaju tu vrstu muzike, a osvojio me je i oženio momak koji sluša Baju Malog Knindžu...
Spavala sam kod dečka i njegova mama je uzela moje svari ujutru i ispeglala ih i to da moji ne bi rekli da sam izgužvana i ima li taj dečko majku.
Kad sam bila na moru prolazila sam sa sestrom pored jednog dečka nosio je majicu sa natpisom: "U slučaju požara pogledaj poleđinu ove majice". Napravila sam 2,3 koraka i okrenula se , a pisalo je: "Ne sad budalo, u slučaju požara", ali bitno da sam se ja ispalila.