Kada posle zime, u toku koje non stop nosim jaknu i držim ruke u džepovima, dođe leto i izađem napolje u šorcu i majici ne znam šta ću sa rukama. :)
Tačno znam šta sam radila, mislila i osjećala na današnji dan prije godinu dana .
Dan D za mene. Imao saobraćajku po danu, izašao uveče da dođem sebi ostao mi krovni prozor otvoren, čitava soba mi pokisla, ostao mi palac u vratima od auta i drug zalupio vrata.
Radim u firmi tri godine, gazda me unapredio u njegovog zamenika, ima veliko poverenje u mene, a ja planiram da dam otkaz, imam bolji posao, a ne znam kako da mu kažem, osećam se kao da ga izdajem.
Kada mi neki auto stane da pređem put, kažem "hvala" na plejbek...i onako me ništa ne čuju :)
Dok idem ulicom ocenjujem odevne kombinacije drugih devojaka u sebi, na skali od 1 do 10.
Zakasnila sam sat i po na dejt sa dečkom, a on me je i dalje čekao. Za to vreme sam mu konstantno slala poruke "Tu sam za par minuta". Bilo mi je strašno žao ali nisam uspevala da stignem zbog udesa na putu. I kad sam stigla dočekao me je sa osmehom. Obožavam ga.
Danju mi stvari redovno stoje bačene na krevetu, dok noću iste te stvari samo premestim na stolicu.
Kad god vidim da stavljaju nov asfalt na ulicama prijede mi se štrudla sa makom, jer izgleda kao vruć asfalt.
Pitam ja malog od komšije kako uči u školi, imal petica. Kaže on: Ma ima, dobijaju djeca...