Ne volim kada mi neki majstor daje podlakticu zato što su mu prljave ruke.
Najveći strah u životu mi je da ne upadnem u sobu roditeljima u toku seksa.
Malopre sam ušla u kružni tok u suprotnom smeru. Bilo mi je jako žao mog tate jer me je toliko hvalio kako mi vožnja ide od ruke, a posle ovog umalo nije završio na hitnoj. :/
Mnogo mi je teško kada vidim neku staricu ili starca na ulici, u prodavnici, u bolnici, čak mi dodje i da zaplačem nekad. Jednom, dok sam čekala red u bolnici, jednom starcu je ispala zdravstvena knjižica. On je bio toliko nemoćan da nije mogao da se savije da je dohvati, sačekala sam 5 sekundi da vidim hoće li IKO to uraditi ko mu je bio blizi nego ja, svi su ga samo gledali i okretali glave. Ustala sam plačući i potrčala desetak koraka do njega i dodala mu. Ruka mu se toliko tresla i u tom trenutku sam poželela da ga zagrlim. Godinama sam se trudila da se pomirim sa tim da ljudi, inače, gledaju samo sebe. Danas, studiram medicinu, i zalagaću se svim silama da starijim ljudima poslednje dane provedene u bolnici ulepšam svojim osmehom i entuzijazmom ako do toga dođe. Ne želim da gledaju strah svojih bližnjih. Ne želim da iščekuju smrt, ne želim da joj se nadaju. Želim da se osete srećno zbog života koji je ostao za njima.
Meni mama kaže: ''Sine, kad ti neko dosađuje, samo iskuliraj i reci okej'', kad ona: ''Haj sredi sobu'', ja rekla okej i ona se naljutila na mene.
Ošamarila sam danas neku curu u autobusu zato što se izdrala na bakicu jer je išla sporo.
Kada sam imala 4 godine otac me je odveo na šišanje, uobičajenu paž frizuricu. Frizerka mu je rekla da imam loš kvalitet kose i da je najbolje da me ošiša skroz kratko-da kosa ojača. Kad me je doveo kući mama se rasplakala kad je vidjela kako izgledam. To mi je najveća trauma iz djetinjstva.
Kad povraćam, ne povraćam tiho, kao normalni ljudi, nego derem, ispuštam neke neartikulisane glasove, pri tom i plačem.
Ne volim kad gledam neki tužni film sa nekim, pa moram da se mučim da ne zaplačem. Kad sam sama, mnogo mi je lepše, plačem kao kiša, i niko me ništa ne pita.