Kao mala, imala sam pun zid postera, iako za minimum polovinu nisam imala pojma ko su.
Kad krenem da čitam knjigu, obavezno moram da pročitam poslednju stranu ili makar poslednju rečenicu.
Moj dečko ima identičnog blizanca, i kada smo se upoznali uveli smo lozinku koju bi on izgovorio čim se vidimo, jer je njegov brat umeo da saleće njegove devojke i predstavlja se kao on.
Bar tri puta je pokušao mene da poljubi, a nije mu jasno bilo kako sam provalila...
Previše razmišljam o ljudima za koje verujem da o meni ne misle uopšte, a zaboravljam one koji su tu za mene svaki dan...
Imam druga koji mi je rekao: "Tebe ni grč ne bi u'vatio". :((
Kad mi utrne jedna ruka i ne mogu da je pomeram, drugom šakom uhvatim ovu utrnulu da osetim 'kakva' je.
Moj tata je dobio otkaz pre par dana, a još uvek me pita ujutru imam li novca za školu, znajući da ipak nema da mi da.
Slagao sam sestrića (4) da će ostati mali ako bude psovao i govorio ružne riječi.. od tada nije nikako rekao ružnu riječ.. i kad čuje nekoga kaže mu "cc ostat ćeš mali".
Trčm kući da obavim veliku nuždu, pritiska me. Otkopčavam kaiš u liftu skidam duks i ulećem u stan, kad ono sestra sa ful drugaricom jede u kuhinji, a ja ne znam šta me snašlo onako otkopčan pobegnem u sobu bilo me sramota da priđem devojci da se upoznam misliće da sam se zadovoljavao u liftu.