Imam 16 godina i deda mi je preminuo pre 3 godine.Izjedam se zadnje 3 godine zato što nisam bio blizak sa njim poslednjih par nedelja njegovog života, jer nisam imao snage da ga gledam tako bolesnog, jer je za mene on bio najjači čovek na svetu (bio je operisan od raka). Mislio sam sve će to proći, pa ću se opet zbližiti sa njim, ali nekoliko dana kasnije on je umro...Odlučio sam da njegov lik istetoviram na ledjima, jer će mi jako puno značiti kao i svima u mojoj porodici... Deda,počivaj u miru.
Развукао сам звучнике по тераси,купио гајбу пива и појачао до даске. Коме још треба Ибица?
Danas se skupilo celo društvo i igrali smo žmurke u sred centra. Imamo po 18-19 godina, neopisivo...
Jedina iz društva sam se sećala svih dešavanja i zanimljivih događaja... Sada kad me neko pita: ,,Sećaš li se...?", iz inata kažem ,,ne" da pokvarim svu ,,čaroliju".
Moja devojka živi u susednoj zgradi, pa se nekad gledamo tako kroz prozor i pričamo. Jednom je onako gola otvorila prozor i pozvala me na kafu, nisam mogao da odbijem.
Svečano obećavam da, ako neka moja ispovest bude bila objavljena, prošetaću Beogradom u tanga gaćicama i brusu!
Jednog dana sam prenosio mokar tepih sa babom i u jednom momentu sam me je zabolelo nešto i ispostavilo se da je to kila , babi nije bilo nista, cak ga je sama odnela gde je htela.
Kada sam imala 3-4 godine umro mi je deka, a mama i tata nisu mogli da mi kažu istinu, jer sam ga najviše volela. Umesto toga su mi rekli da ga je vila pretvorila u konja i da on sada vozi decu po svetu. Posle 3 meseca, na ulici sam videla cigu kako vozi kočiju punu dece i vikala: ,,Mama! Mama! Eno ga deka! Vidi koliko dece vozi!'' i jurila do konja da mu dam jabuku koju sam u tom trenutku jela... Mama kaže da je posle morala da se izvinjava cigi, ali da nije, jer nije mogla da dođe do daha od smejanja...