Volela bih da idem na more sa babom, da ceo dan sedimo ispod suncobrana, da mi priča neke priče kao kad sam bila mala, da me savetuje, da se smejem kako je iskrena i jednostavna, a ne da drugaricama peglam kosu, zatežem bratele, držim ih dok su na štiklama, slikam se za fejs, brinem o celulitu i samo ogovaram. Baba, aj sa mnom?!♥
Sinoć u povratku kući, kad sam izašao iz kluba, malo dalje niz ulicu, primetio sam par kako se svađa... Bio sam blizu njih, onda je on lupio njoj šamar. Prišao sam mu, i zalepio takvu šamarčinu da je samo pao nazad. Ustao je, pogledao me i otišao mumlajući nešto. U pitanju je mlad momak, ne verujem ni da je punoletan. Možda sam pogrešio, možda nisam, ali u tom trenutku sam osećao da je to ispravno.
Imam platu 50000, živim sam u Beogradu, sam plaćam sve troškove (računi, hrana, piće, gorivo, garderoba) i opet uspevam da uštedim bar 50 EUR mesečno. Ponosan sam na sebe.
Danas smo ćale i ja išli u neko selo u Vojvodini u kome je vreme stalo, tako je bilo umirujuće dok smo prolazili kolima sa otvorenim prozorima. Ja sam mnogo želeo da stanemo iako smo žurili da odradimo neki posao, kad u tom trenutku ćale kaže da zastanemo kod prodavnice i popijemo nešto. On je sebi uzeo pivo, a meni sok jer sam vozio i onda smo seli na stepenice ispred prodavnice, i samo ćutali i uživali. Nekad su takve sitnice mnogo važnije od posla.
Čovek mi je na ibarskoj magistrali bukvalno spasio život, a ja uopšte ne znam ko je. Voleo bih da mogu da ga nađem, da mu se zahvalim makar.
Nikad mi neće biti jasno zašto ljudi tjeraju od sebe one koji bi život dali za njih, i trče za onima koji ih uporno povrjeđuju...
Kad mi stigne poruka kasno u noć, uvek pomislim da mi se neki od bivših napio pa onako emotivan setio da se javi. Obično to bude ili račun za telefon ili da je neko koga sam zvala opet dostupan.
Deda mi se danas hvalio da je pre babe imao čak pet devojaka.
Došao ja na trafiku da kupim cigare. Govorim: "Daćeš mi jedan mini moris."
Djevojka se samo slatko nasmijala i onako pružajući mi kutiju kaže :"Filip."
Ja u nekom glupom tripu i dalje ne shvatam šta se dešava kažem: "Ne ne, ja sam Andrej". E tad se više nije mogla suzdržati, pukla je od smjeha i dobacila: "E Andrej da te upoznam, ovo je Filip Moris!" A ja u zemlju propadoh.
Konstantno cupkam nogom. Gde god da sam, u kafiću, na faxu, u busu. Znam da ne valja, al' to mi ublaži nervozu.