Kad nosim naočare za sunce obožavam da odmeravam ljude, praveći se da samo gledam pravo.
Iako sam mnogo puta obećao da ću to promeniti, i dalje sve ostavljam za poslednji trenutak.
Kada imam slušalice i prolazim pored grupe momaka, stavim pauzu, da čujem šta će da komentarišu, ali se pravim kao da i dalje slušam muziku.
Neko mi je doneo Kinder čokoladu za rođendan u kojoj je falila jedna čokoladica.
Jednom sam se dopisivala sa dečkom, ali bila sam jako bunovna i kada sam mu pisala poruku, htela sam da mu kažem da sam se probudila i da me pozove. Odjednom me je zvao i pitao da li je bolelo uz napad smeha. Moja poruka je glasila ''Probila sam se''. :)
Odštampala sam Rokijev motivacioni govor i okačila ga na zid. Sada svaki put kad imam neki važan događaj tog dana čitam naglas to i posle se stvarno osećam kao Roki, čak krenem i da poskakujem u mestu.
Jednom sam ganjao krmaču koja je pobjegla skoro 3 kilometra od kuće, srećom uhvatili smo je na kraju.
Moj deda je imao mali češalj koji je uvek nosio u džepu od košulje. Ujak ga takođe nosi i češlja na istu stranu! Eh stari...
Moj tata je dobio otkaz pre par dana, a još uvek me pita ujutru imam li novca za školu, znajući da ipak nema da mi da.
Svaki put kada neko kine a da je u mojoj blizini, odmah u glavi zamislim kako će hiljadu malih bakterija ući pravo u mene i brzo stavim majicu preko nosa ili ako smo u kolima otvorim prozor.