Maštam da me dečko zaprosi na neki neviđeno romantičan način. Poznajem ga i znam da će to više biti po principu: "Aj se bre uzmemo."
Djevojka i ja smo raskinuli. Dok sam bio sa njom "raskinuo" sam sa svim drugaricama i "drugaricama". Sad kome god da se javim ignoriše me. Tako mi i treba kad sam đubre. Usamljeno đubre.
Nikada nisam prevario ni jednu svoju devojku, jednostavno nisam imao srca da tako nešto uradim... i nije mi žao zbog toga. A profesionalni sam muzičar i svako veče imam neku svirku i 1000 prilika za preljubu i sve i jednoj sam odoleo... A o meni kruže razne priče, kako sam svako veče sa drugom, a to jednostavno nije istina.
Tata mi je umro kad sam imala 8. meseci, iako mi nikad nije ništa nedostajalo pored majke i braće uvek je postojala neka praznina u meni. Njemu je pre smrti najveca želja bila da dobije ćerku i tako sam i ja stigla 20. godina posle moje braće :D. Kad sam bila mala zamišljala sam da je moj tata neki tajni agent ili nešto (posledica gledanja tv-a) i da će jedan dan doći i jako me zagrliti i reći da mu je žao što nije mogao da bude samnom. Danas shvatam koliko je dečija mašta čudna ali i koliko pruža utehe.
Na svakom kaišu mi treba neka misteriozna rupa između one od koje mi spadaju pantalone i one od koje ne mogu da dišem...
Kakva su vremena došla moraš biti "govedo" da bi opstao i preživeo.
Moji baba i deda se spremaju danas da idu kod nekoh na slavu. I ja se ponudim da ih slikam posto su lepo sređeni. Deda stane kod kola i pita me ,,Jeco,jel ovako šmekerski?'' Čovek inače ima 72 godine.
Knjige iz kuće uglavnom koristim kao tegove, koje stavim u ruksak da mi je teže raditi sklekove.
Voleo bih da imam neku pesmu da mogu da kažem ono čuveno: ,,Gde me nađeee?".
Jednom smo tatu jedva nagovorili da ode sestri na roditeljski, pričalo se o ekskurziji. On je površno slušao taj razgovor o ekskurziji i u pola sastanka digao ruku. Razrednik se obradovao misleći da se javio da postavi neko pitanje o ekskurziji, no on ga je pitao: "Smijem li ja zapaliti jednu druze?"