Završavam ekonomski fakultet i ne mogu da prežalim što zbog oca nisam upisao medicinski vec ekonomiju...
Kad čujem da su devojke mojih drugova rekle da sam lepa, gotivim ih kakve god bile :D
Nekad mi je toliko dosadno da otvorim Paint i počnem da crtam neke kružiće, linije i da sve to bojim. Nekad stvarno ne znam šta ću sa sobom...
Jedva sam čekao da mi se sestra uda, da se malo ''odmorim'' od nje, a kada je došao taj dan nikada nisam više plakao nego tada.
Uvek se plašim kad mi popravljaju kompjuter da ne vide sve gluposti što sam nalazila na internetu.
Kad sam bio mali, mislio sam da me prati Mesec, pa sam često bežao od njega...
Dala bih sve na svetu da se bar na kratko vratim u detinjstvo i budem srećna i bezbrižna kao sto je to nekad bilo.
Kad skontam da idem u pogrešnom pravcu, stanem na sred ulice, kao nekog čekam i gledam u telefon, a onda se vratim.
Drug me vozio kući na motoru posle izlaska. Bilo je hladno i bila sam umorna pa sam ga obgrlila oko struka i legla na njegova leđa umesto da se držim za one rukohvate. Mislim da sam prikunjala samo na minut, dva, kada sam shvatila da su mi ruke skliznule... mnogo niže nego što bi trebalo da budu. "Njega" sam probudila u svakom slučaju...
Ne mogu da zaspim uveče ako nije mrtva tišina, a zato svi moji profesori imaju tako mio i uspavljujuć glas, da zakuntam kao beba...