Uvek se nadam da će mi momci sa kojima se gledam u busu, čitaonici ili nekom kafiću prići, ali to se nikad ne desi.
Ne volim kada ljudi brišu slike iz mog fotoaparata zato što nisu lepo ispali u strahu da ne postavim na fb.
Kada sam bila mala, kada napokon stignemo na more uvijek sam bila razočarana i ljuta, jer moramo barem 2,3 sata ostati u sobi da se "odmorimo" od puta..
Iako mi nije stalo do bivših djevojaka, uvijek moram vidjet ko im je novi lik i tek kad vidim da nisu bolji od mene onda sam ok.
Jednom me je stomak jako zaboleo i počeo sam povraćati i roditelji i doktori nisu znali šta mi se dešava. Kad' smo otišli kod jednog doktora rekao je da sačekamo u čekaonici jer ima nekog pacjenta u ordinaciji. Tata me je držao na krilu i gledao me tužno. Tad sam ga upitao ,,Tata hoću li umrjeti?'' Rekao je: ,,Nemoj tako da pričaš,nećeš umrjeti, drži se!'' Tada sam prvi put vidio da mi je otac pustio suzu, a do tada sam mislio da on nikada ne može zaplakati. Posle toga je doktor utvrdio da imam upalu slepog creva i da se moram hitno operisati. Prije operacije tata mi je dao neku figuricu nekog vojnika i rekao je: ,,Zamisli da si ovo ti i da moraš da izdrziš!'' Operacija je trajala oko 2 sata. Tata je od nervoze otišao u prodavnicu i kupio cigare, a do tada nije pušio godinu dana zbog kašlja. Kad sam se probudio sva mi je slika bila mutna i prva je mama uletila u operacionu salu da me vidi. Ja sam se posle ovoga osjećao krivim jer je tata zbog mene počeo ponovo da puši. A tog vojnika i dalje čuvam.
Jednom, kada sam došla kući p'jana ušla sam u sobu svojih roditelja i legla između njih.
Posle 3 meseca ne izlaženja, vucaranja po doktorima, konačno ozdravljam i ne mogu biti srećniji na samu pomisao šta ću prvo da radim kad ozdravim.
Poslednji put sam plakala krajem 1998. godine. Svaki udarac posle toga sam podnosila stoički, bez suza i nastavljala da se borim. Danas sam se konačno slomila i isplakala ono što se skupljalo godinama. Sada imam snage za narednih 15 godina.
Prije svakog ispita imam neki svoj ritual, oblačim samo one stvari koje sam lično kupio sebi, ne koristim dobijene parfeme, nosim sretne bokserice iako su poderane i tako evo peta godina za redom. Studiram farmaciju.
Dok slušam neku pesmu, obratim pažnju kako pevač diše dok peva. Da.