Ne volim da delim hranu, mrzim kada mi neko uzima iz tanjira ili kada kaže : "Evo ti, probaj moje jelo i daj mi malo tvog." Brate, naruči isto što i ja. Ne dam.
Batalila sam faks još pre 5 godina. Svi se još uvek nadaju da ću ga uskoro završiti.
Obožavam da budim komšije tako što odvalim Kosmajca,Krečara i Perišića.Kad oni mogu mene ujutru ,mogu i ja njih posle ručka kad prilegnu.Posle zvoni fiksni ali kontam da hoće da naruče neku pesmu pa se ne javljam.
Moj dečko i ja planiramo odlazak iz ove zemlje, on će tamo lako dobiti posao. Plašim se da ja tamo ne uspem i postanem jedna dosadna domaćica.
Mrzim kada se neko smeje na silu. Pa je*ote nemoj se ni smejati ako ti nije smešno.
Do moje devete godine imala sam tri imaginarna prijatelja. S dvojicom sam se stalno igrala, a onog treceg smo svi mrzili.
Upoznam devojku koja je baš moj tip, mršava, lepa, zgodna, sjajne grudi. Muvam je nedelju dana, pozovem kod mene kući, ona dođe, napadnem je i iste te večeri imamo seks. Ujutru ona ustaje, oblači se, ja je pitam kad ćemo da se vidimo, a ona odgovara ''alo dečko, mi nismo u vezi, htela sam samo seks'' i izađe iz stana. Ja onako go, gledam u vrata i pomislim jbt pa mene je devojka iskoristila. Od tog dana mi se nikad više nije javila.
Živim u velikoj porodici i moji roditelji nisu mogli da finansiraju moje školovanje u nekom većem gradu, već sam ostala u mestu gde živimo. Moji prijatelji su svi otišli negde dalje i sada mi se javljaju kako im je ludo, prelepo... Ja sve to slušam, a u grudima mi dolazi teško. Nisam ljubomorna, samo se pitam zašto ja nisam ta koja je mogla uvek da ima sve što poželi kao oni...