E ovako..Mislio sam da sam normalan,manje-više. Ali čitajući ovo,shvatio sam da sam šifra od čovjeka.
Jednom sam u osnovnoj školi nacrtala cvet na času likovnog i bila ubeđena da sam nacrtala najružniji cvet ikada. Da bi me utešila učiteljica mi je rekla da je cvet zapravo lep 'kao ja'. Otišla sam kući plačući i rekla roditeljima da mi je učiteljca rekla da sam ružna...
Mislim da je mami žao što sam upisala fakultet koji sam ja htjela.
Kad se vratim sa letovanja kući prvo uletim u wc...jer nema lepši osećaj no kad sedneš na svoju rođenu wc šolju posle nekog vremena brate moj :)
Mrzim kad je nekome uzrečica, 'brateee'. Brate ja ovo, brate ja ono, brate, brate, brateeee. Užas.
Ne volim kada mi ljudi iz sprdnje kažu da sam ćorava jer nosim naocare za vid, nekako ruši moje samopouzdanje.
Toliko sam lijena da sam maloprije usisavala kuhinju u ležećem položaju.
Gledam ljudi oko mene sve nešto u problemima, nemaju posao, ostavili ih dečko/devojka, počeli ispiti...a meni jedini problem da l da se ofarbam u crno ili čokoladno braon?
Uvek se iznerviram, kada za doručak pravim jaje na oko i kada mi se žumance razlije.. Auf..