Živim sa cimerom. Svako jutro kad prođem kroz nejgovu sobu na stolu vidim po nekoliko maramica. A nikad ga ne čujem da duva nos...
Kad učim stalno šaram po knjizi, crtam nešto, potpisujem se po 100 puta...
Kada sam imala 9 godina imala sam prvu školsku priredbu... niko iz moje porodice nije došao da me gleda. I dan danas plačem kada se toga sjetim.
Volim ljude koje ne zanima ničije mišljenje. Jednostavno imaju svoj fazon. Nažalost nisam jedna od njih...
Spavao sam tokom leta avionom. Kad je počela turbulencija u polusnu sam pitao: "Je li ovo zemljotres?" Sestra me i danas zeza zbog toga. :)
Pre dve godine sam bio sa devojkom na zlatiboru, jedno jutro mi je donela u krevet kafu, cigare, listu iz kladionice i dodatak jer se igrao neki tenis...
U supermarketu, volim da gledam šta ima u tuđim kolicima.
Tek sada kada sam odrastao, shvatio sam Bajagine tekstove.
Kad me pitaju koliko imam godina, nikad ne mogu da se setim, pa im kažem svoje godište.