Kad pogledam svoj Internet history pomislim da sam psihicki bolesnik.
Imam najjaču sestru na svijetu. Juče sam je pitao koliko je 2 na kvadrat. Reče mi da ne zna pa sam joj objasnio kako se računa. Danas ona sjede pored mene i pita me "znas ti koliko je 2 na trokut". Ismijao sam se kao nikada u životu. :))
Imam psa, zlatnog retrivera i svaki put kada sam tužna i neraspoložena odem s njim do obale rijeke i pravim žabice od kamenčića. Njega to tako veseli. Čim dođemo pripremi se na trčanje po kamenčić. Njegovo mahanje repom i skakutanje mi uvijek može popraviti raspoloženje.
Kada sam bila mlađa, da bih impresionirala drugare i da im pokažem da sam mangup, pozvala sam sa halo govornice 93 i rekla "upomoć gori mi baba" i spustila slušalicu. Nekoliko dana sam zaobilazila tu govornicu, jer sam se plašila da me vatrogasci čekaju.
Uspavala sam svog malog bratanca pevajući mu "Nothing else matters" od Metallice. Najlepši osećaj na svetu!
Kada sam ocu poslao poruku da sam primljen na fakultet i da sam upao na budžet, odgovorio mi je porukom "Se*es, brate!"
Kada sam se vraćala sa mora, autobus je stao daleko od moje kuće pa sam morala da zovem taksi. Kada je stigao ja sam pitala taksistu: "hoće li sve ovo da stane u gepek?", a on kaže: "ne brini, ne znaš ti šta je sve stalo u taj gepek". Us*ala sam se, blago rečeno.
Kad' bi se gosti kojim slučajem (ne daj Bože) vratili po nešto u našoj kući, zatekli bi mene kako gumam svu mezu sa stola, sestru kako 'snjuva' po kesama koje su donijeli, tatu koji se izvrnuo na krevet i majku koja govori: ''Neka, nemojte sve odma', kao gladne godine.'' I tako svaki put!
Toliko sam visila na profilu od simpatije, da sad slušam strane rok bendove za koje nikad nisam ni čula, pročitala sam 10 knjiga za 2 mjeseca, počela pratiti neke obrazovne portale, samo da bih, ako se ikad smuvamo, imala šta da sa njim pričam.