Nekad kad šetam gradom razmišljam o ljubavnim problemima i tripujem da sam Keri iz Sex and the city.
Izašo sam sa devojkom i kada više nisam imao šta da je pitam, pito sam je ima li plastenik kod kuće.
Najgori osjećaj na svijetu mi je kad se udarim malim nožnim prstom o namještaj.
Deda me je pitao: Jel i ti imaš onaj telefon što se maže? (misleći na touch screen).
Lijepim naljepnice na kameru od laptopa. Imam trip da neko uvijek prati šta radim.
Sećam se svog prvog muvanja.. Bio sam drugi razred osnovne... Ukrao sam od babe 10 tada maraka.. I poklonio toj devojci. Sa rečima.. Kupi neko lepo cveće, mnogo mi se sviđas.. Kasnije sam dobio batine. Ali bio je doživljaj!
Moji roditelji imaju 50 godina i kad ih čujem kako se ujutru uz kafu ljube i smeju kao tinejdzeri, bude mi toplo oko srca.
Moj ćale-čovjek u godinama nosi majice tipa: "nisam ginelog al mogu pogledat".
Radim u frizerskom salonu za decu, i jedan klinac je bio jako hiperaktivan, nikako ga nisam mogla ošišati, dok njegov tata nije seo i uzeo ga u krilo. Tako ja šišam malog, pa da bi mi bilo lakše prislonim mu glavu na svoje grudi i tako ga ja ošišam. Da bi na kraju svega toga tata rekao malom: ''E sine šta bih ja dao da mi ova teta prisloni glavu na grudi." Mali ga je zbunjeno pogledao, dok sam ja ostala u šoku.
Saznala sam pre 2 dana da postojim zahvaljujući restrikciji struje jedne septembarske noći '96 u Valjevu.