\"Obožavam\" kad sam jako umorna (toliko umorna da mi duša spava), ja legnem, zatvorim oči, a meni počinju poruke da stižu...
Jedva sam dočekao da se vidimo večeras. Shvatih da sam se navuk'o na njen malo čudni osmeh i te lepe zelene oči. A znam je skoro svoj ceo život.
Još uvek čekam dan kada cu saznati da li se kaže "voki-toki" ili "toki voki".
Mrzim kad profe objave imena i prezimena u rezultatima ispita. Brate, stavi samo broj indexa, manje će me biti sramota ako padnem.
Imam naizgled divan brak. I ja i muž visoko obrazovani, radimo na odličnim pozicijama, imamo veliki stan, dva automobila, putujemo nekoliko puta godišnje, imamo prelepu devojčicu, sve savršeno... Svi nam u okolini zavide...
Međutim, ja već skoro pet meseci trpim psihičko a neretko i fizičko nasilje... iz meni nepoznatih razloga. Ničim izazvan, besni kad se vrati sa posla, a ja mu dođem kao izduvni ventil. Naravno, mislili smo da dete ništa ne primećuje, pred njom smo najbolji mama i tata. Ali, kada me je sinoć izvređao i izašao van, ćerka (5 god) je došla kod mene, jako me zagrlila i rekla: Mama, nemoj da plačeš, ja ću da te branim od svih kad još malo porastem. Obrisala mi je suze i jako me grlila. Sinoć sam odlučila da se razvedem. Zbog nje. I zbog sebe.
Kao mala uvek sam se takmičila sa bratom ko će duže da drži prst na radijatoru. Ja sam stavljala onu stranu gde je nokat, tako da mi nije bilo previše vruće, a on je jadan svaki put izgoreo prste. Danas se smejemo tome.
Po onome da žene vole muškarce koji dobro kuvaju do sad je trebalo da budem Hju Hefner...
Kada mi neko kaže da sam slatka iznerviram se i osetim se uvređenom, jer smatram slatka umanjenim od lepe, pa se zapitam što nije rekao da sam lepa.
Pre neki dan mi šefica mi je rekla da odmorim malo, a ja njoj ne razmišljajući: "Ma neka, odmoriću se kad ti odeš".