Toliko dugo nisam imao seks, da već počinjem da imam osećaj da sam nevin...
Nekako, mnogo sam lepši samom sebi kada je u kupatilu polumrak.
Brat i ja smo kao mali igrali igru koju smo sami izmislili, a to se svodilo uglavnom na to da satima čekamo u dvorištu da naiđe neko od komšija i onda zauzmemo neku pozu i ne dišemo dok ne prođe u nadi da će oni misliti da smo mi ustvari kipovi.
Šta sam se načitao svega ovde, može mi dobro koristiti u životu da se popravim, i da učim na tuđim greškama. Kao i na svojim, jer sam grešio puno.
Volim da pogledom i pokretom tela zavodim drugove mog dečka.
U jeku najveće zaljubljenosti potpisala sam postpaid ugovor za telefon i broj dala dečku na korišćenje, uz dogovor da redovno plaća račun. Dve godine kasnije, ja sam tužena i svaki dan očekujem da neko dođe da mi popiše stvari, jer on skoro ni jedan račun nije platio. I dalje smo zajedno, on mi već godinu dana govori da će platiti "sledeće nedelje" i tako u nedogled. Sve sam pokušala, svađala se, raskidala, ne vredi. Neće čovek da plati. Ne znam više šta da radim. Ja nemam posao, studiram, a od roditelja ne smem da tražim.
Kad god držim kuhinjski nož, imam strah da će mi ispasti iz ruke i zabosti se u prste na nogama.
Čemu opterećivanje veličinom grudi. Kad su bitne samo bradavice.
Sjedimo u sobi ja i moj cima, došli smo na ispovijesti baciti par rima. Na stolu se dimi cigareta fina, od puno dima upalila se klima. Sutra nam je faks i nećemo pisat više, idemo spavat uz beatove kiše. I još samo jednu stvar, poklanjmo vam jednu rimu na dar, pozdrav za ekipu i admine stranice neka obasjava vas svjetlost zvijezde Danice.
Dečko me zaprosio i ja sam rekla da. Od tada svaki dan sam depresivna. Ne mogu da verujem da sam rekla da... samo zato što nisam imala hrabrosti da ga odbijem. Razmišljam da mu vratim prsten... ali sam kukavica. Mnogo toga je u igri.