Neki dan stojim ispred škole i dolazi čovek koji je inače malo poremećen i pokušava da nam proda neke loptice, u jednom trenutku pokazuje prstom na mog druga i pita mene i drugaricu ko je on i kaže da mu je poznat, reče drugarica ime momka i deda reče da mu je to unuk, znači mog druga je bila sramota da ga pozdravi zato što je bolestan, žalosno. Toliko mi je bilo žao da sam se odmakla i pustila suzu. Čak sam videla da je i taj deda zaplakao.
Ponekad se pitam kako imam obraza da osudjujem druge ljude, a šta ja sve radim.
žensko sam, ali obožavam da se mirišem muškim parfemima. :D
Poginuo mi je muž, ostala sam sama sa dve bebe, da bi danas saznala da je vodio dvostruki život i da je imao devojku! Kako to boli...
Čitav život sam podstanar. Sramota me je da dovodim prijatelje da ne bi videli gde i kako živim. Iz istog razloga izbegavam i bilo kakve veze sa devojkama.
Jednog dana se moj brat besan vratio sa fakulteta jer nije mogao da nađe profesora u vreme konsultacija, okrenuo se ka babi i rekao :" Baba, nemoj na pamet da ti pada da upisuješ fakultet ". Baba se smejala pola sata kad je ukapirala foru...
Kad sam bila mala govorila sam da sam Strelac u horoskopu. Bilo me je sramota da kažem da sam Jarac!
Kad vidim ove babe, ponekad razmišljam da li je neka od njih uopšte bila lepa kad je bila mlada.
Znam da je ljeto prošlo kada mi se ruka počinje lediti na mišu.