Slomila sam nogu i sad se mnogo radujem novcu od osiguranja, jer ću napokon imati dovoljno da kupim dobar fotoaparat.
Mrzim to što kad god šetamo umesto da me uhvati za ruku on pored mene šeta kao maneken, ponekad uopšte ne obraćajući pažnju na mene..
Pre 7 godina sa dečkom sam se potpisala u jednu knjigu, napisali smo naša imena, a njegovo prezime. (To je bila neka zafrkancija) Prošli mesec smo se tamo vratili, sa našom bebom i napisali sva tri imena, sa njegovim prezimenom. Neopisivo lep osećaj. :)
U braku smo tri godine i još uvek nemamo dece. Ciklus mi je tačan u dan, ali kad god zakasni jedan dan, ja ceo taj dan zamišljam svoju malu crnooku princezu ili svog malog nestaška... Ti dani su mi najlepši...
Kada sam imao oko 6 godina došla mi je tetka iz Nemačke, i ostavila mi nešto para, i ja sam izveo tatu, mamu i seku na sladoled, dao tati te pare da plati. Sada kada sam napunio 18 god, tata me je poveo u banku i pokazao mi da imam svoj račun i na njemu nešto više od 2000eura. Nasmejao se i rekao to je za onaj sladoled. Kakav kralj.
Nisam se kupala 4 dana. Smrdim kao bizon. Jeste da živim sama i bila sam bolesna pa nisam išla na posao i ostavio me je pa me je još i to stiglo, ali nema opravdanja za nehigijenu i ležanje u krevetu. Sutra idem da radim. Okupaću se.
Veza mi je pukla kad sam prestao da se svađam sa devojkom...
Moja mama uvek bila smerna ćerka i nije pravila probleme, ni alkohol nije okusila. Pre par godina, kad je najstariji brat napunio 18, napila se jadna i celoj tatinoj familiji rekla šta misli o svakom posebno. :D
Svako jutro je vidim, najljepšu na svijetu. Nekad je bila moja, samo moja. A danas je s drugim. Ponekad mi dođe da plačem kao malo dijete kad vidim što sam izgubio. Al' strpim se i kažem: neka je sretna, pa makar i s drugim.
Juče sam svom sinu pomogao da nauči da vozi bicikl. Skinuli smo pomoćne točkove i vrlo brzo je uspeo da održi ravnotežu i sam vozi nekoliko desetina metara. Kako je samo bio ponosan. Kako je bio srećan. A ja sam ga stalno hvalio kako je veliki dečko i kako je lako i brzo naučio da vozi bicikl. U jednom trenutku mi je spontano rekao: “Tata, hvala ti što si tako dobar prema meni.” A ja sam se potpuno istopio od ljubavi. Zar je moguće da dete od 5 godina zna toliko da ceni pažnju koju mu posvećujemo, čak toliko da može da je iskaže rečima?