Oduvek sam sanjao da ostanem preko noći zaključan u supermarketu. Ne znam sta bih prvo počeo da jedem
Volim da slažem pare koje imam. Da novčanice idu od najmanje ka najvećoj i da budu isto okrenute sve.
Prodavala sam babu, kad sam bila mala, za šleper mančmeloa nekom dedi. Nikad nisam dobila moj omiljeni slatkiš.
Једном приликом док сам ишао у обданиште код мене у групу је у госте дошла друга група, са све васпитачицама итд. И моја васпитачица оде да закува кафу за колегинице и успут им објашњава како сам ја немиран, нон стоп се вртим и не могу да будем два минута миран. Чак ме је и имитирала.
То је мене изнервирало, ја сам се наљутио на њу и када је кренула да се врати на место, ја сам јој измакао столицу и она се просула жестоко. Тада је зезнула кук и узела је боловање на месед-два дана.
Mama kad hoće da proceni da li se ugojila, proba tatine pantalone i ako su taman onda je vreme za dijetu.
Nedostajem sebi onakva kakva sam bila prije nego što sam ga upoznala.
Na izjavu svoje babe da 20 godina nije bila u centru, moj drug joj je rekao da će je on odvesti. Ona je sela na mesto suvozača, on joj je otvorio prozor, rekao da izbaci ruku i pustio pesmu hip hop pesmu: Mi se vozimo.. sve je tako dobro dok se vozimo i tako napravili par krugova po centru. :))