Najdraže mi je kad operem kosu, vani +40, sve se topi, a mama ide za mnom i govori da osušim kosu da mi se ne okrenu usta i da ne dobijem upalu mozga!
Nekad imam trip da dečko može da mi čita misli, pa često i kad me nervira mislim sve najbolje dok sam s njim.
Kada god uđem u ordinaciju svoga lekara, jedino što me pita je:"Koji dani ti trebaju "?
Bio je u zatvoru zbog ubistva, ali je i dalje najbolji čovek koga poznajem. Gledam ga kad spava i plačem, jer se tek tad vidi koliko ga savest i dalje muči... Jednom sam ga i probudila jecajima, on je pomislio da sam imala noćnu moru i zagrlio me, rekao da će sve biti u redu i poljubio me. Volela bih da mogu i ja njega tako da utešim, ali znam da je to nemoguće.
Kad idem ulicom sama kasno noću i prolazi neko pored mene obavezno buljim u telefon i naduvam stomak, kako bih izgledala debelo.
Danas kada sam se vraćala sa treninga videla sam moje roditelje kako šetaju ruku pod ruku ispred mene. Izgledali su tako srećno, kao deca, tako da sam neko vreme samo hodala iza njih i posmatrala ih kako se smeju i pričaju. Divan osećaj !
Imam iq dovoljan za članstvo u Mensi, ali smatram da sam glup. Po ceo dan uzalud trošim vreme jer ne mogu da se nateram da učim, a ljudi oko mene to ne shvataju.
Nikad mi se ne piški vise nego kada otključavam kuću ili se nalazim u liftu.
Živim s roditeljima i sestrom. Ima već par godina kako osjećam da svako od nas živi za sebe. Pitam se kad i zbog čega smo se tako otuđili.