Ne volim da pričam sa drugaricama o sexu, smatram to delom privatnosti. I mrzim kada same počnu da pričaju o njihovim \'\'doživljajima\'\'. Ne vidim čar toga, ono što se dešava treba da ostane izmedju aktera.
Kad sam bila mala non stop sam gledala tatu kako se brije, jedan dan uzmem i ja brijač i penu, namažem na jedine dlake koje imam na licu (obrve) i fiiik. Ne pitajte kako sam prošla.
Deka mi je u bolnici a baka je obukla njegovu staru pidžamu i, ranije nego obično, otišla na spavanje.:(
Kad smo kao mali igrali žmurke, par puta sam se upiškila dok sam čučeći bila skrivena iz nečega.
Kad izlazim sa drugaricama u provod volim da slikam ljude koji nas muvaju, a oni uvek pristanu. Ne biste verovali kolika mi je kolekcija slika simpatičnih momaka kojima ne znam imena.
U petom razredu osnovne ponjela sam stari foto aparat bez filma i cijeli dan slikala drugare i učiteljicu. Ostatak godine sam morala izmišljati razloge zašto nisam izradila film.
Najneprijatnija situacija nastaje kada se porodično okupimo i gledamo neki film na tv, a krene scena dvoje uzbudjenih koji imaju sex. Sestra i ja kao nesto pričamo, tata se hvata za daljinski ali mu je glupo da promeni, a mama prokomentariše npr "jao, menjaj ovo". Uh, i tako svaki put.
Uđem ja neki dan u tramvaj na štakama (slomio nogu na skejtu) kad ono baka 80-ak godina ustane i ponudi mi svoje mjesto. Naravno odbio sam, ali to mi je svakako uljpšalo dan. Još ima dobrih ljudi.
Nikada nisam razumela devojke koje kažu: ''Tretira me kao krpu, ali ne mogu da ga ostavim, jer ga volim.'' Na osnovu čega ga voliš?
Koliko god dobro kucam bez gledanja u tastaturu, kad kucam šifru ne mogu da ne gledam.