Definitivno najgori osećaj je kada se trudiš oko neke osobe 4-5 meseci, svaki dan je zivkaš, trudiš se da budeš zanimljiv, samo da bi izašao sa njom i upoznao je. A onda dođe neko lepši i bolji i smuva tu istu osobu za nedelju-dve.
Kad dođemo u selo započinje masovno ogovaranje cele familije i komšiluka.
U mojoj kući se velika nužda zove istorijskim događajem. I onda ako je neko u wc-u, samo jednom kucnemo na vrata i šapnemo: ,,Ajde izađi. Istorijski." I taj ko je bio u kupatilu zna da treba da požuri.
Kada mi je mrsko da izdepiliram noge, samo navučem farmerke.
Svaki put kad očekujem važnu poruku, u jednoj minuti 10 puta stisnem dugme za otkljucavanje jer mislim da zvono pristigle poruke nisam čula, iako mobitel cijelo vrijeme ne ispuštam iz ruke.
Nikad nisam voleo da gosti dolaze kod mene kući, uvek sam ja voleo da budem gost...
Dečko mi je rekao da hoće da nađe neku devojku koja je za razliku od mene PATRIOTSKI vaspitana. (misleći na patrijarhalno)
Vraćam se ja juče iz grada sa drugaricom i odjednom čujem glasan smeh drugarice koja jedva izgovara reči: ''Dođi da vidiš ovo!'' Prilazim ja kad vidim na autu zalepljen papir i na njemu piše, citiram: ''Nemoj da mi daš kaznu, nisam odavde, nestalo mi benzina, ne mogu da se preparkiram, žurim na ispit. Hvala''. Crkle smo od smeha.
Pošto imam probušen nos, nekad tripujem da mogu da dišem kroz tu rupicu.
Kad sam bila mala svi su mi govorili: "jedi da porasteš!!". Ja sam, naravno, jela kao stoka, ali jedino što je poraslo na meni jeste stomak.