Nakon veze od godinu i po dana, pre dva meseca mi je devojka rekla da se ohladila i da hoće da raskine. Izašli smo, popričali, rekao joj da opet razmisli o svemu, ali ona je odlučila da raskine. Nakon nekoliko dana od tad' mi je poslala poruku da želi da sve bude kao pre i da je pogrešila. Izašli smo, pričali i odlucio sam da joj pružim još jednu šansu, jer ljudski je praštati i mislim da treba oprostiti nešto ako se ta osoba iskreno kaje. Dva meseca je sve super bilo dok mi sinoć nije rekla 'znam da je loše i bezobrazno sa moje strane, ali mislim da sam se opet ohladila.' Uvek sam tu za nju i sve sam radio da bi ona bila srećna. A sada ne znam da li je problem u meni ili njoj...
Dečko je raskinuo sa mnom jer sam mu zalepila šamar ispred njegovih drugova.
Svako jutro zakasnim na posao po 10-15min. Kasni i meni plata pa sam nekako skontao da mogu i ja da kasnim na posao.
Na prvim časovima fizike u osnovnoj sam mislila da je brzina svetlosti brzina paljenja sijalice pritiskom na prekidač.
Mrzim kada starija sestra sa ogromnim si*ama nosi moje majice i raširi ih.
Ja sam jedna od onih osoba koja načinje sendvič čim autobus krene.
Više imam neprospavanih noći zbog ispita, nego zbog žurki.
Dečko mi je sportista ceo život i od kad smo zajedno forsira mene da treniramo, i ja stvarno volim to , osećam se bolje kad istreniramo , ali ponekad mu kažem da sam u gradu s drugaricama a ustvari kupim najveći domaćinski čips i dva kinga i ležim u krevetu i prežderavam se i gledam Očajne Domaćice.