Uspela sam da podrignem na jednom ispitu, na šta mi je profesor mrtav 'ladan odgovorio: "Ako može tiše malo..."
Ne vjeruje mi niko da sam se sa diplomom državnog fakulteta zaposlila bez štele...
Najveća trauma iz detinjstva, koje se sećam kao da je juče bila, je kad moj mlađi burazer (tada je imao 2 god) igrajući se sa mnom dobije napad i mama ga brzo uzme u ruke i kaže mi trči po pumpicu. Sa 5 godina sam trčala najbrže u životu.
Mogu za sebe da kažem da sam emancipovana devojka, obrazovana, zalažem se za to da žena treba da bude finansijski nezavisna, al' mislim da sve diplome, pare, kola i stan ne vrede ako nemaš kog da ti kaže 'Laku noć, ljubavi' i 'Dobro jutro, mama'... I kad vidim ove žene ala 'Sex and the city' fazon, dođe mi da ih puknem u glavu jer mi se sve čini da izigravaju nešto, a uveče sednu same i ridaju jer 'nemaju nikog da ih voli'. Lude žene. :)
Moja devojka ima dlake na rukama, ali ja ne znam kako da joj kažem da to sredi. Svaki put kao krenem nešto ali shvatim da bi bilo glupo da to kažem i sve se nadam da ću je sledeći put sresti bez toga.
Pošto nemam normalno ogledalo u stanu, malopre sam izašao na hodnik, pozvao lift, ušao, pogledao se i vratio se u stan.
Odbila sam ponudu za brak od jako dobro situiranog dečka iz inostranstva. Jednostavno je bilo nemoguće da se zaljubim u njega. Sada radim u firmi za 30,000 din i pitam se da li sam donela ispravnu odluku. Verovatno će slediti kajanje.
Poslao sam devojci poruku ''Mislim da treba da raskinemo'', odgovorila je ''Ja se ne slažem :)'', tog trenutka sam odlučio da je oženim.
Uvek kao mala kada sam sedela mami u krilu pokušavala sam da dišem isto kao i ona...
Jedan dan sam pobjegla iz škole kako bih stigla kući na vrijeme da jedem sarmu.