Dobila sam ime po baki i kad sam bila mala uopšte mi se nije sviđalo. Želela sam uobičajeno ime. Ali sada kada sam zrelija jako sam ponosna što nosim ime jedne tako divne i posebne žene. Volim svoju baku najviše na celom svetu.
Kada se mala komšinica po haustoru po cijeli dan dere "mamaaaaaaaa mamaaaaaa", ja joj opsujem mamu, a nekad i tatu.
Dok sam bila manja svaki put kada bi mi utrnula noga govorila bih MAMA JEŽ JEŽ. :D Zašto, ne znam ni dan danas. Definitivno sam bila u fazonu mašta može svašta.
Dečko mi je priznao prevaru. Raskinuli smo, a ja sam svojim drugaricama rekla neki deseti razlog samo da me ne bi osuđivale i ismevale ako se pomirim sa njim. Stalo mi je do njega. Ovih dana više nego ikad.
Jednu noć sam sanjao da sam japanka ( NE PAPUČA NEGO ŽENSKO,JAPANKA)...i ne mogu da pređem neki jeb*ni most da bi ušao u grad i odjednom dolaze neki opasni momci, kao neka banda sa opasnim kolima i jedan me pogleda i kao devojčice hoćeš sa nama. Probudio sam se i nisam mogao da verujem šta sam upravo sanjao...
Danas mi je rodjendan, i jedina želja koju imam je da moja porodica i ja budemo zdravi i srećni kao nekada!
Imam 22 godine i pre par dana sam se prvi put u životu napila, došla sam kući, a moji su, nažalost bili budni... Ja sam se trudila da izgledam što bolje, ali sam na njihova pitanja da li sam pijana pokušavla da ih ubedim da nisam sa sve uplitanjem jezikom... I na kraju kad sam ih napokon "ubedila" sela sam na krevet i prevrnula se unazad... Oni su umrli od smeha. Evo već par dana se trudim da ih izbegnem po kući i jako me je sramota, dok oni koriste svaku priliku da zbiju šalu na taj račun...
Svi kažu da je prijateljstvo u troje nemoguće. I sama sam se uverila u to jer sam kroz osnovnu večito bila u takvim grupicama i osam godina sam provela plačući. Na kraju sam ostala samo ja sa jednom drugaricom. Mislile smo da nikad nećemo da se sprijateljimo sa još nekim, jer su nas sve ženske osobe povredile, samo smo nas dve uvek ostale zajedno. Dođe gimnazija i tamo počnemo da komuniciramo sa drugim devojkama i vremenom se združimo sa dosta njih, ali sa jednom posebno. Od tad smo nas tri nerazdvojne. Volim ih podjednako i između nas uopšte nema podvajanja. Ona se nekad plaši da je ona treća i višak jer je kasnije počela da se druži sa nama ali nije tako, niti smo joj ikad dale razloga da misli tako nešto.Sad završavamo gimnaziju i nas tri smo i dalje kao jedno. Postoje još predobrih drugarica pored ali samo su njih dve moji prijatelji. Zahvaljujući njima sam se uverila da je ipak prijateljstvo u troje moguće, jeste retkost ali ako ga gradiš bez ljubomore, laži, ogovaranja, ipak može da uspe.
Svaki put, dan pred roditeljski, slučajno dobijem nekoliko kečeva..
Svaki put kada hoću da kažem nešto tati rečenicu započinjem sa: 'Slušaj care'...