Kada god noću čujem štikle kako nabadaju po spratu ili se penju/silaze obavezno idem do špijunke do vidim koja je komšinica u pitanju i da vidim kako se obukla.
Moj dečko još uvek ne zna da sam se sa njim prvi put poljubila... :)
Ne mogu da vam opisem koliko mi prija kad mi majka moje devojke kaze da je konacno nasla lepog,dobrog i normalnog decka.:D
Mama me uči da šijem na mašinu. Muško sam, blam me priznat. :(
U jednom danu sam diplomirala, saznala da će roditelji da mi kupe auto i čovjek mog života me zaprosio. Mislila sam da se tako nešto dešava samo u filmovima.
U marketu uvijek idem da platim dje je najljepša kasirka i obavezno ostavim bakšiš.
Moju mamu život nije nimalo mazio, i rijetko kad je vidim nasmiješenu. Nisam baš u dobrim odnosima s njom, jer stalno viče na mene zbog sitnice a mene to izbaci iz takta pa i ja počnem vikati na nju (zbog čega se kasnije kajem). Gledala sam neki dan neke slike kada smo prije nekoliko godina bili na moru. Na svakoj slici se smije, i shvatim da se tog osmijeha i ne sjećam. Zato se svaki dan trudim da je makar zagrlim i poljubim u obraz i da joj kažem ' Volim te' samo kako bi mi se nasmijala kako bi se kasnije mogla sjećati samo toga, da loše trenutke zaboravim...
Imam 41 god. Živim u porodičnoj kući, zajedno sa svojim roditeljima i svoja dva brata s' porodicama. Živimo veoma lepo i super funkcionišemo...U svojoj mladosti doživela sam samo jednu istinsku ljubav.Tog čoveka i dan danas volim svim svojim bićem. Bila je to jedna velika, iskrena ljubav. Međutim, on je druge vere i moji saznavši istinu, zabranili su mi da se udam za njega. Zapravo, imala sam mogućnost da biram između njega i njih...Kroz par godina, oženio se i dobio dvoje dece, a ja-ja sam ostala sama. Sada, kada sam već u nekim godinama, odlučila sam da se makar ostvarim kao majka(samohrana). U devetom sam mesecu trudnoće i nosim dečaka koji će dobiti ime moje jedine ljubavi...