Imam uspomene iz detinjstva za koje nisam 100% sigurna da su se stvarno desile ili sam ih sanjala.
Moj deda ne ume da kaže "ćao" kad završava telefonski razgovor. Pozove me, pričamo 20-ak sekundi, on sazna šta ga je zanimalo, i samo čujem: tu tu tu.. Svaki put se iznerviram.
Nisam upisala fakultet, i mama mi je rekla da sam najveće razočarenje...
Mozda cete reci da sam neiživljena. Imam 15 godina i imućne roditelje. Živela sam do njihovog razvoda u inostranstvu, a onda sam se sa mamom vratila za Beograd, dok je tata ostao tamo. Po povratku u Srbiju moja majka je bila jedna od imućnijih razvedenih žena u gradu, ubrzo se udala za čoveka koji nema dece,a naravno moze nju finansijski da prestigne. Ja jednostavno više ne znam šta ću sa parama. Putujem, iživljavam se, kupujem markiranu odeću, samo da bih videla dokle odu njihove granice i verujte mi nema ih. Dobijam maminu x6-icu da vozim kad pozelim, nema veze što nemam dozvolu, izlasci su mi neograničeni, a pare koje za jedno veče potrošim sa društvom ravne su nečijoj mesečnoj zaradi. Često sam bila sa nekim vidjenijim momcima koji bi po godinama mogli tate da mi budu, samo da bih skrenula pažnju na sebe. I opet ništa i tako već pravim od sebe idiota pola godine od kad se mama preudala. Pitam se šta bi tata rekao na sve ovo, samo kada bi me se setio i došao da me poseti.
Kad dođem na posao, zagrlim moje 3 koleginice - svaku pojedinačno. Pa onda padne grupni zagrljaj. I smejemo se kao proste. Kažu neki psiholozi da je za dobro raspoloženje potrebno da zagrliš 5 osoba ili da jednom udariš šamar. I sad širimo misiju grljenja po firmi kao neke lujke.
Dečko mi je neprikosnovena stipsa. U to sam se uverila skoro. Šta god mu se svidelo kupila sam mu bez obzira na cenu iako nisam sad neka bogatašica, ne kupim sebi, kupim njemu. Kad sam mu zatražila novac jednom prilikom da dođem kod njega, on mi je odgovorio : 'nisi mi ti žena da ti dajem pare'.
U vezi sam sa momkom koji je izvrstan, živimo zajedno, nogometaš je, visok, crn, lijepo građen, no on svaku noć želi seks. Ja ne mogu, umorna sam, želim barem jednu noć posvetiti sebi, naspavati se pošteno, čitati knjige... Previše očekuje, ne mogu ga ostaviti jer ga stvarno previše volim..
Svako jutro kada bih krenula u školu mama bi mi rekla "Srećno". Nedavno sam se odselila u drugi grad i kada ujutru izlazim iz stana dođe mi da zaplačem jer mi nedostaje ta riječ..
Usamljena sam, i tako čitavo popodne i veće ležim u mraku i slušam muziku..to je veći dio mog svakodnevnog života.
Kao mali sa bratom sam napravio dogovor da je bijeli dio krema njegov, a crni moj (nisam mogao da biram bijeli jer sam mlađi)... i sad nakon 15 godina i dalje jedem samo crni.