Oduvek sam se pitao da li postoji neki školovani lekar za ljubav...
Svaki put kad stavim laptop u krilo plašim se da mi se ne ozrače m*da...
Kada mi neko prvi put pošalje poruku, prvo na šta obratim pažnju je da li stavlja razmak posle zareza.
Za moj prvi pravi poljubac mi je malo falilo da dečku polomim zube.
Najjače mi je kad me posle nečijeg rođendana mama pita ''kakva je bila torta'', a ja se ne sećam ni rođendana, a kamoli torte...
Sedim ti ja tako pre neki dan sam u stanu, cirkam pivo, i u neko doba mi se skupi vazduh da podrignem, i, jelte, kako sam bio sam, razvalim onako bratski jedno 5-6 sekundi. Nakon toga, mrtva tišina, i samo čujem ženski glas iz nekog od susednih stanova: SVIINJOO! U OBOR!
Htedoh da izađem ispred da se izvinim ženi na pretrpljenoj traumi, ali nisam bio siguran u kojem je stanu bila.
Nigde drugde se ne javljam komšijama osim u zgradi i liftu.
Radim vežbe svako veče, imam upalu mišića i ne mogu da hodam normalno, ali moram da budem u fulu za rođendan!