Danas sam imao neki trip kad sam ušao u sobu. Ušao sam sa namerom da učim i naglas rekao "Jel krećemo da učimo?", a nikog nije bilo u sobi. Što je najgore i odgovorio sam "Ajde!".
Danas sam ugledala kako čovek bez jedne noge (ima samo metalnu šipku kao protezu) gura kolica žene bez obe noge. Ljudi, sve je moguće! Zaista ću se setiti te slike uvek kada pokleknem...
Tukla sam šnicle i odvalila se po prstu kao da nije moj.
Žao mi je što sam na vjenčanju promijenila svoje prezime. Kao da ovo nijesam ja.
Mislim da imam super moć, nevidiljiv sam za sve devojke.
Ne smeta mi što je moj dečko bio sa mnogo djevojaka prije mene. Ponosim se što sam ja ta s kojom se odlučio skrasiti.
Preminuo mi je tata pre godinu dana i sada kad god napravim nešto što ne mislim da bi se njemu svidelo, imam osećaj kao da on to vidi i užasno se osećam...
Moj mali brat Aleksa za domaći imao da nacrta porodicu i nacrtao on čovek sve, samo tatu nije nacrtao...I dolazi tata kući, Aleksa mu pokaže i kaže 'Izviniii tata molim te što te nisam nacrtao, stvarno izvini ali šta ja da radim kad su svi u našoj porodici debeli, pa nije bilo mesta za tebe.'
Oko 75% sam siguran da sam provalio da deda ima švalerku, ali nikome ko ga zna ne smem da kažem zbog tih preostalih 25% nesigurnosti.